Na 26.međunarodnom molitvenom susretu mladih u Međugorju svoje svjedočanstvo vjere podijelila je i Terezia Gaziova.

Ja obično sjedim u kabini i prevodim, započela je Terezia, te nastavila, ispričat ću vam kratko svjedočanstvo kako me Gospa dovela u Međugorje. Rođena sam u Slovačkoj, u jednoj jednostavnoj kršćanskoj obitelji, u kojoj se molilo. Najveći utjecaj na moju vjeru je imala moja prabaka koja se rodila 1899. Voljela sam je gledati, promatrati i kad bi izdvojila najljepše trenutke mog djetinjstva onda su to bili trenuci koje sam doživjela u njenom društvu. Bila je tako malena, a tako velika srcem. Oduševila me za čistoću srca, učila me tražiti volju Božju u molitvi, te s ljubavlju podnositi patnje, učila me brati cvijeće i stavljati ga ispred Gospinog kipa, moliti krunicu, ljubiti srce Isusa, a nadasve voljeti siromahe koji su na rubu društva. Kad bi (prabaka) nešto dobila, uvijek bi jedan bolji dio ostavila za jednog siromaha i rekla je da je to za Joška, za siromaha kojeg su mnogi ismijavali,a ona bi ga branila. Umrla je s krunicom u ruci, na dan Gospe Lurdske, gledajući u njen kip.

Terezia je željela pomagati ljudima i zato je željela studirati medicinu, međutim u to vrijeme u Slovačkoj je vladao komunizam i nije imala jake veze pa je postala babica. Ali nakon mjesec dana su je prebacili u ordinaciju gdje su se izvršavali abortusi. Ona je tada rekla, uz pomoć Božju, da želi raditi gdje se rađa novi život, a ne da ga se ubija. Odmah sam dobila otkaz, ističe Tereza, u molitvi sam tražila Božju volju i tražila sam nešto zahtjevnije, i odabrala sam odjel koji mi se najmanje svidio. Dosta ljudi je tu umiralo i patilo. I tu sam učila donositi nadu i truditi se da se pacijenti rađaju za vječni život i tada sam shvatila da je ovdje moja pomoć potrebnija nego u rodilištu. Zajedno s mojim kolegama, sestrama i liječnicima sam se tajno sastajala i molili smo i pomagali umirućim bolesnicima, svjedoči Tereza.

Razmišljajući o misteriju vječne smrti upravo je tada odlučila staviti Boga na prvo mjesto, te je uz to i tražila svoj poziv. Kaže: Gospodin je šutio, a ja sam ustrajno molila. Tražila je svoj poziv i pitala se da li je za redovnice ili je pozvana osnivati obitelj.

Prvi put u Međugorju je bila 1996., sa 27 godina, upravo na Mladifestu. I tada je molila Gospu da joj pomogne i pokaže gdje je njeno mjesto i zvanje i tada je osjetila odgovor: Međugorje je tvoje mjesto i zvanje! Nakon tog hodočašća u Međugorje, u njoj se javljalo mnogo pitanja, što bi mogla raditi u Međugorju, strah, sumnja, neizvjesnost. Čak je u jednom trenutku molila Gospodina da ne ide živjeti u Međugorje. Međutim, upravo kad je doživjela da joj Gospodin daje slobodu i da ona može reći NE, shvatila je da neće reći NE onome što je toliko molila i tražila. Odmah sam rekla cijelim srcem: Da, Gospodine idem, ne razumijem zašto i što ću tamo raditi, ali idem, ističe Terezia. Osjetila sam istinski mir i slobodu. Došla sam živjeti u Međugorje. Pitala sam Gospu, kako to konkretno misli i u molitvi sam čula nježan glas- ponesi moje poruke na istok, siromasima, gdje nitko ne ide, idi ti i pokaži im svjetlo Isusa preko mojih poruka, svjedoči Terezia.

Terezia se u svom svjedočanstvu prisjetila i pok. fra Slavka Barbarića koji joj je pomagao svojim savjetima i jednom prilikom joj je rekao:“ Ako ne znaš zašto te Gospa pozvala ne brini jer ce ti Ona u pravo vrijeme pokazati, ti samo ljubi i živi s ljubavlju svaki trenutak koji dolazi. Svako dobro koje učiniš s ljubavlju je kao jedan korak prema vrhu brda i tako s ljubavlju, prihvaćajući sve što dolazi svaki dan, doći ćeš do vrha i sve ćeš jasnije vidjeti.“

Nakon jednog seminara posta i molitve koje je fra Slavko vodio doživjela sam istinsku mir i radost. Molitva i post je put kojim nas Gospa brzo dovodi Isusu. Rekla sam da želim da ovaj put upozna cijeli svijet. I za ovo se isplati dati svoj život, ističe Terezia. U to vrijeme u Međugorje je dolazio veliki broj ljudi iz cijelog svijeta ali nije bilo onih za koje je Gospa pozvala u Fatimi da se moli. Gospa je rekla da se moli za obraćenje tadašnje Rusije i tu je Terezia prepoznala svoj poziv. Počela je obilaziti zemlje bivšeg Sovjetskog saveza: Ukrajinu, Litvu, Latviju, Bjelorusiju, Kazahstan, Sibir. Svjedočila je po župama, školama, zatvorima, bolnicama ...dijelila je iskustva kako nas Gospa vodi Isusu preko svojih poruka, pozivala ih da i oni dolaze u Međugorje. Najviše je tražila najsiromašnije jer je tako shvatila Gospin poziv. Kada je prvi put vidjela patnje ovog naroda, bila je zabrinuta, razorene obitelji, abortusi, alkohol, besmislenost života, duhovna zapuštenost, veliki gradovi bez ijedne crkve. Pitala se: Rusija je ogromna, ja sama, kako ću moći doći svakome. Gospe kako će to biti ja ne znam.

U svom svjedočanstvu Terezia je ispričala i anegdotu sa svojom nećakinjom koja ju je sa povratka iz Sibira upitala što je radila tamo, a Terezia je kazala kako je siromasima govorila o Isusu, da nisu sami, da ih Isus ljubi. A nećakinja joj je jednostavno odgovorila kako je to lijepo, sad i oni znaju da nisu siromasi, nego da su bogati jer imaju Isusa. I tada je shvatila da su najveći siromasi oni koji nisu upoznali Božju i Gospinu ljubav i da ne treba puno putovati i tražiti ih nego samo moliti za Gospine nakane i da će ona njima sama donijeti ljubav Isusa. Ljubav će sama pronaći put.

1998.su prvi put počeli dolaziti hodočasnici iz Ukrajine, Bjeorusije…

U svom svjedočanstvu Terezia govori i o čudu zajedničke molitve. Ukrajina, Litva, Latvija, Moldavija, Bjelorusija, Kazahstan i druge zemlje bivšeg Sovjetskog saveza koje su bile nasilno držane zajedno komunizmom, sad su se počeli ujedinjivati krunicom, Gospinom porukom.

2000.godine osnovan je molitveni centar Svjetlo Marijino za istočne zemlje bivšeg Sovjetskog Saveza i uz to Češku i Slovačku. Centar obuhvaća u molitvi, molitvene skupine zasnovane na Gospinim porukama. Cilj nam je da sve što imamo darujemo na Gospine nakane: pomažemo u organizaciji hodočašća iz tih zemalja, potičemo u tim zemljama osnivanje molitvenih skupina, organiziramo seminare posta, molitve i tišine, prevodimo knjige, prevodimo i fra Slavkove knjige, ističe Tereza. Hodočasnici nisu u mogućnosti dolaziti u Međugorje pa im se obraćamo preko časopisa tzv. Pismo ljubavi. Obraćamo se svima koji žele ići naprijed. Organiziramo nacionalni susret jednom godišnje, uređujemo web stranicu Informativnog centra Međugorje. Tereza kaže kako je centar Svjetlo Marijino nastao kao odgovor ljubavi na Gospin poziv da širimo Svjetlo Isusa preko njezinih poruka i konkretan odgovor na potrebu mladih kako bi produbili vjeru. Neki od njihovih članova su se u Međugorju odlučili na redovništvo, tako je prva djevojka iz Ukrajine Omorika postala karmelićanka i uzela ime, sestra Pija od Kraljice Mira, a njezina misija je moliti za Gospine nakane.

Pravila u centru su jako jednostavna: moli se krunica, trudi se živjeti svaki dan Evanđelje, posti srijedom i petkom, svaki dan sv.Misa i klanjanje, česta ispovijed i nastojanje činiti sve na Gospine nakane.

Povjerovali smo Gospi da nitko u Međugorje nije došao slučajno, kaže Tereza, te ističe nekoliko primjera koji su se promijenili nakon Međugorja. Između ostalog i djevojku Valentinu koja je nakon hodočašća u Međugorju osnovala organizaciju Kalež Milosrđa kojoj je cilj zaštita života od začeća do prirodne smrti. Iz cijele Ukrajine je bilo oko 800 liječnika ginekologa većinom ateista koji su prekinuli raditi abortuse nakon hodočašća u Međugorje.

U Kazahstanu se nalazi jedno divno mjesto, zove se Oijorne, župa Kraljice Mira, gdje je crkva sagrađena po uzoru na Međugorje, vanjski oltar, križ kao na Križevcu koji je posvećen žrtvama komunizma, te se u njemu od 1999. održava Mladifest kao u Međugorju. Malo Međugorje u Kazahstanu je sagradio tadašnji župnik, otac Thomas, danas nadbiskup Kazahstana.

Terezia kaže kako na razne izazove na koje nailaze u Centru samo pitaju Gospu: Gospe što mogu učiniti ja? Kako možemo pomoći?

Gospa nas poziva budimo skupa ljubav i praštanje za one koji znaju i žele ljubiti samo ljudskom ljubavlju, a ne onom Božjom ljubavi na koju vas poziva Bog. Molimo za dar Božje ljubavi.

Na kraju svog svjedočanstva Terezia je pozvala mlade da se priključe inicijativi koju je pokrenuo njihov Centar, te kaže: Gospa je rekla da molitvom i postom možemo zaustaviti čak i ratove, tako smo i mi pokrenuli jednu inicijativu neprekidnu molitvu krunice i post za ostvarenje Gospinih planova mira. Mnogi su se uključili, te smo tako osjetili nadu u bolje sutra. Možete se i vi uključiti i s nama moliti i postiti, a detalje kako možete pronaći na Internet stranici www.mir.com.hr

Osmrtnice ba

paypal.jpg

ljetni-molitveni-program-u-medugorju-1.jpg

sedam-pokornickih-psalama.jpg

najnovije-vijesti-broj-11.jpg

dr-anja-vasilj-ginea.jpg

cocotours-autobusi.jpg

datumi-duhovnih-obnova-u-medugorju.jpg

posalji-svoje-svjedocanstvo.jpg

knjiga-fra-tomislava-pervana.jpg

molitveni-zid-1.gif

marijine-ruke1.jpg

molitveni-program-u-medugorju.jpg

Zanima te i ovo?
Priopćenje za javnost sa sastanka održanog u Međugorju, 01. srpnja 2020. godine
02. Srpanj 2020.
Koristimo kolačiće kako bi Vam pružili bolje korisničko iskustvo i prilagodili sustav oglašavanja. U skladu s novim smjernicama privatnosti, moramo Vas upitati za pristanak prilikom korištenja kolačića.