Većini Visočana na pomen Franjevačke klasične gimnazije ili Franjevačkog samostana sv. Bonaventure prvo na um padne pokojni fra Ignacije Gavran, čovjek koji je decenijama bio jedna od glavnih osoba u FKG-u (značajan period je proveo i kao direktor te ustanove, a njegov doprinos razvoju samostansko/školske biblioteke je ključan za stvrstavanje biblioteke u red najboljih u BiH), piše visoko.co.ba.

Također, za onu “ratnu” školsku generaciju u Visokom u lijepom sjećanju je ostao i pokojni fra Filip Zubak, koji je pružao nesebičnu pomoć učenicima kada je matematika u pitanju.

No tema ovog teksta, kao jednog vida sjećanja na ljude koje je Visoko možda i zaboravilo, a ne bi trebalo, je fra Ljudevit Lujo Zloušić, od čije smrti se ove godine navršilo tačno 50 godina. Rođen je 8. decembra 1895. godine u Varešu, a umro 25. oktobra 1969. godine. Osnovnu školu je završio u Varešu, a potom je upisao Franjevačku klasičnu gimnaziju u Visokom, koju je pohađao od 1906. do 1915. godine. Uvijek je bio odličan đak i pokazivao najbolje vladanje. U Gimnaziji je bio pročelnik Marijine kongregacije i urednik đačkog lista ”Cvijet”. Godinu novicijata proveo je Gučoj Gori od 1911. do 1912., uzevši redovničko ime: fra Ljudevit. Bogosloviju je studirao u Sarajevu od 1915. do 1918. godine, a u jednom mandatu je bio pročelnik bogoslovskog Zbora Jukić. Mladu misu je proslavio u Varešu, 16. juna 1918. godine.

Fra Lujo spada u grupu visočkih učitelja svetački dosljednih svjedoka franjevačkog identiteta, a osim što je ostao upamćen kao obnovitelj Svetišta Gospe Olovske, kroz svoj život je ostavio neizbrisiv trag u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Visokom. Nakon što je 1922. godine diplomirao matematiku i fiziku u Zagrebu, iste te godine postavljen je za profesora matematike i fizike u FGK-u u Visokom i tu proveo 47 godina, sve do svoje smrti. Osim profesorske službe bio je odgojitelj u Sjemeništu, deset godina odgojitelj klerika, upravitelj Marijine kongregacije i direktor Gimnazije. Obnašao je i visoke službe u svojoj Provinciji, pa je tako tri puta vršio funkciju zamjenika provincijala, definitor, kao i vizitatora u dalmatinskoj franjevačkoj Provinciji.

Zanimljivo je da je nekada istaknuti društvo-politički radnik iz Visokog Sava Pajkić (koji je na indirektan način i inicijator za pisanje ove kratke priče o fra Luji) u svojim sjećanjima na fra Luju istakao da je fra Lujo Zloušić među brojnim đacima tadašnje Gimnazije, kao i njihovim roditeljima, stekao veliki ugled, poštovanje i popularnost radi stalnog besplatnog davanja instrukcija svakome ko je to zatražio, bez obzira na vjeroispovijest i životnu dob. Instrukcije su bile drugi fra Lujin školski program u nastavničkom radu. Broj učenika godinama se povećavao, pa se tako pretpostavlja da je kroz fra Lujine instrukcije uspješno moralo proći barem hiljadu osoba kroz 25 godina njegovog instrukcijskog zalaganja.

“Đaci bi uvijek, kada baš ‘zapne’, išli fra Luji. Veličanstven sprovod koji je obavljen u Visokom bio velika potvrda ugleda ove izuzetne ličnosti”, rekao je Sava Pajkić.

A kada smo kod sprovoda, iskoristićemo priču fra Berislava Kalfića (učenika fra Luje tokom školovanja), gdje se navodi da je posljednji ispraćaj istaknutom Franjevcu bio do tada nezapamćen.

“Pokopan je u visočkom groblju, 27. oktobra. Bio je to, kažu svi savremenici-očevici, sigurno najljepši, odnosno najveći pokop što ga je Visoko ikada vidjelo, iako su katolici u tom gradu neznatna manjina. Ispratilo ga je 125 svećenika! Među njima su bili i provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene i provincijal hercegovačke Franjevačke provincije. Također, i zastupnik dalmatinske Franjevačke provincije iz Splita. Bili su i tri pravoslavna paroha, kao i nekoliko imama. Časnih sestara bilo je 50! Naroda veliko mnoštvo sa svih strana iz bliže i dalje okolice: Kraljeve Sutjeske, Kaknja, Zenice, Vareša, Vijake, Breze i drugih mjesta. Ovo se odnosi i na mnoštvo prisutnih pripadnika muslimanske i pravoslavne vjeroispovijesti. Ukopne obrede predvodio je msgr. dr. Marko Alaupović, nadbiskup Vrhbosanski… Nakon sedam godina počinka na visočkom groblju, tačnije 1976. godine, obavljena je ekshumacija i fra Lujini ostaci preneseni su u Olovo, u tamošnju crkvu i svetište Gospino, za koje je on uz svoje profesorske obaveze izdvajao jako mnogo vremena, entuzijazma i svoje radne energije – i naposljetku uspio obnoviti crkvu/svetište”, istakao je fra Berislav Kalfić (mada se na službenoj stranici Bosne Srebrene može vidjeti da je ekshumacija izvršena dvije godine nakon smrti, odnosno 1971. godine).

Ove godine, na 50. godišnjicu smrti fra Luje, organizovan je prigodan program i molitva u Svetištu Gospe Olovske, a jedan od učesnika programa bio je i fra Ivan Nujić, profesor u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji, koji je tom prilikom održao predavanje o fra Lujinom životu i djelu.

Piše Neven K. / Visoko.co.ba

loading...
Osmrtnice ba

Zanima te i ovo?
ODGOĐENA 27. DUHOVNA OBNOVA ZA ORGANIZATORE HODOČAŠĆA…
25. Veljača 2020.
Pridružite nam se na Viberu popup-image
Koristimo kolačiće kako bi Vam pružili bolje korisničko iskustvo i prilagodili sustav oglašavanja. U skladu s novim smjernicama privatnosti, moramo Vas upitati za pristanak prilikom korištenja kolačića.