Samo se okreni Majci! Ona je Vjera čovjekom postala

Kad se zateknemo pred zidom i nemamo kamo gledati, kad u beznađu nemoćno stojimo i u tami ne znamo koji pokret učiniti, jedan pogled i pokret naš život na poseban način čine (odr)živim – oni upućeni Majci Božjoj, Mariji. Kao da naše otkucaje i disanje tada preuzima Gospa.

Dragocjeno je to iskustvo kad ti je hladno, bojazno od onoga što te pogodi, a osjetiš da te grije i tješi Marija. Izvanredno je to iskustvo milosti, Gospine eksluzivnosti u životu čovjeka. Kad ti preostaje 'samo' Ona. Nije to nikakvo oduzimanje prvenstva Kristu ni hula Boga, nego dapače – najsigurniji ukrcaj za prijevoz Njima i bivanje s Njima.

Mnogi nam ljudi i stvari mogu biti ili postati prepreka u odnosu s Gospodinom, mogu zaustaviti naš rast u vjeri. Naš se pogled može udomaćiti u raznim stvarnostima i pojavama koje nas odvode od Presvetoga Trojstva, koje nas blokiraju na našem putu, u duhovnom razvoju, zaustavljaju u odnosu sa Svetim. No, Bog je stvorio jednu svetu Fokus-Osobu koja Njega ne dokida, ništa mu ne (od)uzima, nego Ga apsolutno i bezrezrevno proslavlja i podržava – to je Gospa, Marija! Ona je najprotočniji, najčišći kanal koji sve koji (s) njime plove preusmjerava svome Sinu Spasitelju i Ocu Stvoritelju. Najsavršeniji je zdenac iz kojeg svaki zahvat Majka ne zadržava kod sebe i ne prisvaja sebi, nego ga proslijeđuje na obradu i proslavu Svetog Trojstva.

Puno toga u odnosu s Bogom može nam predstavljati maglu, blokadu, ali Marija ne. Ona je najprozirniji prozor i najistovjetniji odljev Isusa koji reče 'Ja sam vrata'. Mariji dolazimo, ali Ona niijedno svoje otajstvo ne živi u odvojenosti od Oca, Sina i  Duha Svetoga. Koliko su osiromašeni oni koji ne razumiju činjenicu povlaštenog Marijinog sudjelovanja u Kristovom posredništvu kod Oca? Na neizmjernom Božjem daru Majke koja je opunomoćena božanska intervencija i operativka uzvišenih Božjih planova, Svemogućemu zahvaljujmo dovijeka.

Upravo zahvaljujući Mariji u Kani, Isus započinje „svoj čas“, kaže sv. Ivan Pavao II. u enciklici Redemeptoris Mater – Otkupiteljeva Majka. Marijin zagovor u Kani doživljava „kao neki prednavještaj Marijinog posredovanja koje je posve usmjereno prema Kristu te ima za cilj objaviti njegovu spasiteljsku silu“.

Bog je svijetu darovao Ženu povezivanje s kojom direktno i trenutno vodi sjedinjenju s čežnjom svih koji mole spas i blagoslov - s Isusom. „Prema Apostolovim riječima postoji samo jedan Posrednik... Marijina pak materinska uloga prema ljudima nikako ne potamnjuje i ne umanjuje to Kristovo jedino posredništvo, nego pokazuje njegovu snagu... Ono izvire iz preobilja Kristovih zasluga, temelji se na Njegovom posredništvu, potpuno zavisi od njega i iz njega crpi svu snagu. Nikako ne priječi neposredno sjedinjenje vjernika s Kristom, nego ga olakšava“, piše u dogmatskoj konstituciji o Crkvi Lumen Gentium Drugog Vatikanskog Sabora, br. 60.
 
Marija je kao nitko drugi sudjelovala u otkupiteljskom djelu svoga Sina, a njeno 'Evo Službenice Gospodnje' temeljni je stav i osnova svih drugih posredništava u kojima je sudjelovala za svog života, ostvarujući posebnu i izvanrednu ulogu koja u sebi spaja i povezuje prolazno i konačno, hodočasničko traženje na zemlji i proslavljeno odredište na nebu.

Zapisan je i poznat nam Marijin slavljenički hvalospjev radosti 'Veliča'. Sveti Šimun je prorokovao da će joj mač boli probosti dušu, no nema u Svetom Pismu zapisa nijedne Marijine tužaljke. A imala je za njih povoda gotovo na svakoj dionici svoga životnog hoda i puta, iako praćena Mesijom. Odnosno, baš zbog toga... U Mariji se utjelovio Bog, a njeno je življenje utjelovljena vjera i svaka druga od Boga dana krepost, vrlina.

Zato mi u našim tužaljkama i jadikovkama, imenom i povlasticama zazivamo Majku nastanjenu Duhom Svetim u cijelosti i od početka. Ona istinski razumije sadržaj značenja (ne) posjedovati i zna što znači ne imati ono što većina drugih ima (porod u sigurnosti, dijete 'za sebe' i pod svojom kontrolom, život bez progona, tjelesno sjedinjenje s mužem), a biti od samog Boga Oca zazvan, pozvan i odabran. Usprkos svemu, ne posumnjati u dobro Plana. Marija je pomilovana biti utrobom  Mesije. Ali način na koji se taj Odabir ostvarivao u znaku je boli, a ne olakšica, prečica i privilegiranog statusa.

Ako bi me u bezizlaznoj situaciji upitali što učiniti, najsigurniji odgovor bio bi: 'Okreni se Majci'. Iako je Marija u mom životu vidljivo intervenirala u važnim raskrižjima, poticaj 'Samo se okreni Majci' nekad nisam mogla dati. Nije spontano, kao iskustverni podražaj 's ruba života', izlazio iz mene. Majka mi je prilazila i pratila me, živjela sam marijansku pobožnost, molitve i hodočašća, bila u njenoj zajednici Marijina legija (i tu me Ona pozvala). Ali sve to može biti, a da se u vama ne dogodi istinski 'nutarnji priključak' na Majku. Krist mi je uvijek bio ključni oslonac u obraćanju, prva vapijuća i (samo)podrazumijevajuća Adresa zaziva.

Ali... Dogodi se velika suša i pustinja... Stisnu misli o kakvoj ostvarenosti ili promašenosti života... Nastupa ona, Najsjajnija. Majstorica u održavanju iskre života i ufanja. Više od toga da sam taj i s moje strane živi susret nastojala zadobiti vlastitim snagama, meni je moj dah (u) Majci, Njen dar.

Zahvalna sam Gospi što me sobom proključala i Bogu za fazu tame kad sam osvješteno, zatitranog srca i vjernog pogleda upućenog Njoj, iskusila stvarnost koja nije običaj i fraza, nego potreba i čežnja – moliti se Majci Božjoj u zahvalnosti što postoji, živo i s vjerom da će potrebu riješiti kako je to samo Njoj svojstveno. Živjeti dostatnost toga da Majka sve razumije i zna, da mi je to i dovoljno, usprkos tome koliko je (prihvatiti) bolno. Bog je svojim odabranjem pomilovao Mariju. Tako se čovjek koji Nju ljubi, osvjedočen u njenu prisutnost i pratnju, osjeti odabranim od nje, Bogonositeljice.

Dajući Majci svoje potrebe i molitve, svoju nemoć pružamo najviše Moćnoj kroz koju prolazi svaki Božji dar. Jer svi su darovi sadržani u Božjem Sinu, kojeg je ona kao uzvišeni Misterij odgajala i hranila.

Ako je već na zemlji u Marijinoj utrobi kucalo Nebo, koliko tek to čini sada sada, u Njoj proslavljenoj! Njeno tjelesno mlijeko krijepilo je dijete Isusa, a kakva je tek hrana njen duhovni dotok milosti u životu Crkve i svih nas! Njena je zemaljska osoba bila milosti puna, kakva je tek njena Vječnost!?

Gdje i u čemu god dušu i tijelo Marije dodirneš, pohodiš i dodiruješ sveto tlo posvećeno Isusom i duh uzdržavatelja Svemira. Gospa – premosnica i prijenosnica, mjesto gdje se susreću i sjedinjuju vremenito i vječno, zemaljsko i božansko, oskudica materijalnoga i obilje duhovnoga, tjelesnost odjevena otajstvenim. Kako proživjeti snažnu Božju objavu i Glas i Njegove kasnije kao uzmake i šutnje, najdublje Majka Marija zna.

Osobita je milost u predanju osjećati kako Gospa (za tebe) čini, mijesi i zalijeva, kako zemlju tvog života oblikuje i natapa. U trenutku beznađa, vidjeti i doživjeti Majku kao svjetlo i uspravnu svijeću najjačeg dometa nad sobom, velika je poputbina za ulazak u vječno blaženstvo kojim već hode njeno tijelo i duša. Majka živi puninu preobražaja koje sve nas zove i čeka. Ona je savršeni i bez mane otvor za prodor Kristove snage, božanskog zahvata i svjetla. Kako nekad na zemlji, tako i sada iz Neba!

Dok u Mariju u potrebi i ranjenosti uranjaš, istovremeno kopaš temelje za kasnije udivljeno viđenje kad zastora više biti neće. Samo neizreciva zahvala i spoznaja kroz koje te situacije svojom rukom zaštitnički provela, gdje je sve božanske brisače palila i koje prepreke svladavala. Zato surađujmo s Majkom po i u molitvi.

Velika cijena žeđi dovodi do tog iskustva, 'Nakon svih i svega, Ona - Gospa'. Svakome bih poželjela da barem jednom doživi najveći oslonac baš u predanju Majci. Da vidi kako ta Žena, prva i najbliža svjedokinja rasta i puta Isusa Krista, snagom svog iskonskog zaručnika Duha Svetoga, pomaže naše usahle kosti mesom odjenuti a sterilitete u plodnost preobraziti.

Naizgled pasivnu stvarnost izvana, Marija iznutra, u duši osobe, čini dinamičnom i kreativnom. Ta je stvarnost 'običnoga' ili pak 'označenoga' koja nas sve pogađa, osobiti poziv za susret s Majkom. Živjela je u naizgled uobičajenoj, no itekako razlikovno i pogođenoj svakodnevici; u njoj su se prelijevali otajstveni događaji o kojima je razmišljala i u svom ih srcu pohranjivala.

S kim je tolike tajne i povjerenje Boga, toliku razliku u odnosu na svijet i sve ikad stvoreno i učinjeno, mogla dijeliti...? Kako uzvišeno, dostojanstveno nošenje, koja ponizna potencija u toj Miriam... Jer nije čovjeku teško samo zbog onoga što nema... (Poniznome) teško može biti živjeti i zbog velikoga što primi i ima... U skladu s 'Kome je više dano, više će se i tražiti'. Ali, u Majci Mariji vlada savršena ravnoteža svega!

'Prepusti se u tišini Gospodinu i u njega se uzdaj' (Ps 37). Dobrodošlo je podsjetiti na misli španjolskog svećenika Ignacia Larranage, autora knjige 'Marijina šutnja'. Plod klija u Mariji, u njoj raste, odijeli se od nje u porođaju... „Prividno, sve je pasivnost. Ustvari je vjernost. Marija je bezuvjetna i posvemašnja potvrda Očeve volje. Kao ropkinja, ona nema odluke ni prava. Njen Gospodar ih ima. Njemu pripada poduzeti korake, a na njoj izvršiti ih vjerno, jednostavno i tiho. Ta pasivnost, to predanje Božjem djelovanju, može se i krivo protumačiti. To je biblijska pasivnost: izaziva preokret i preobraženje. Sok, ako želi postati visoko stablo, mora se podvrgnuti pasivnosti i trpjeti promjene. Ako hoćemo da se komad kruha preobrazi u život, morat će se podvrgnuti pasivnosti i dopustiti da ga napadnu i rastave zubi, slina, želučani sokovi, crijeva i jetra...

Nikad se neće dovoljno shvatiti da je puno lakše osvojiti nego biti osvojen. Nikad se neće dostatno razumjeti da je tajna duhovne ljudske veličine i plodnosti 'Evo me, tu sam' svih Božjih ljudi u Svetom Pismu... Iako je bila bezgrešna i povlaštena, (Marija) nije prestala biti stvorenje, podložno poput nas psihološkim reakcijama kao što su strah, smetenost... Mogla se srušiti njena postojanost pod udarcima smetenosti... Ploveći između prošle svjetlosti i sadašnje tame...

Uz svu duhovnu jakost Marijinu, uvijek postoji zub psihološke slabosti za ljudska bića. I Bog to jako dobro shvaća. Ali polazeći od onoga što znamo o Mariji kroz njen život, ja bih kazao da je širina Marijine vjere bila takva da Majka nije trebala naslona ni dokaza. Bilo joj je dovoljno reći 'Ta Bogu ništa nije nemoguće' (Lk 1,37). Ne traži razloga, ne sumnja, ne tuži se. Predaje se. Tumačenja i dokazi su suvišni“.

Apostoli su darove Duha Svetoga primili na Pedesetnicu. Kakvu je tek puninu darova primila Marija koju je osobno pohodio, oplodio i nastanio sam Duh Sveti!? Tko pred tom činjenicom ne može kleknuti i zahvalno joj se pokoniti? Bog je u punini vremena svojim činom pokazao: Da bih čovjeku dao Isusa, treba mi Marija iz Nazareta. Ona će svijetu donijeti moj dar, tijelo moga duha.

Ženu u kojoj se susreću Božja riječ i tišine osobnih razmatranja, prihvaćanje božanskog plana u spasu čovječanstva po cijenu vlastitih žrtvi i trpljenja, Larranaga pozdravlja hvalospjevom 'Gospa šutnje':

„Majko šutnje i poniznosti, ti živiš izgubljena i nađena u moru bez dna otajstva Gospodnjega. Ti si raspoloživost i prihvatljivost. Ti si plodnost i punina, ti si pažnja i skrb za braću. Odjevena si snagom. U tebi blistaju ljudska zrelost i duhovna ljepota. Ti si u Bogu i Bog u tebi.

Cjelovito te Otajstvo obuhvaća i prožima, posjeduje te, obuzima i upotpunjuje cijelo tvoje biće. Izgleda da je u tebi sve očeličeno. Sve je usvojeno u tebi i pobožanstvenjeno. Nikada se nije vidjela ljudska slika tolike miline, niti će se ponoviti na zemlji pojava žene tako neiskazane divote.

Ipak, tvoja šutnja nije odsutnost, nego prisutnost. Uronjena si u Gospodina i ujedno pažljiva s ljudima, kao u Kani. Daj da shvatimo da šutnja nije nehaj za ljude, nego izvor snage i zračenja; nije zatvaranje, nego otvaranje srca, razvijanje krila. Da uzmognemo rasipati bogatstva, moramo ih prije zgrnuti. Svijet se davi u moru rastresenosti...

Učini da shvatimo da je apostolat bez šutnje, otuđenje. I da je šutnja bez apostolata, udobnost. Udijeli nam snagu tvoje vjere, visinu tvoje nade i dubinu tvoje ljubavi. Ostani s onima koji ostaju i pođi s onima koji odlaze“.

Ines Grbić | Medjugorje-info.com