Međugorje je i danas, četrdeset godina nakon tog sudbonosnog susreta šestero djece i Kraljice Mira, tek malo mjesto na zemljopisnoj karti. Do te 1981. godine, skoro da ga nije ni bilo. Više zaselaka, prašnjava kaldrma, kamene kuće, čeljad u obiteljskim zajednicama. Većina muškaraca bila je na bauštelama po Njemačkoj, dok su djeca i žene po škrtoj zemlji ubirali plodove rada i znoja oko duhana i vinove loze. Usred polja prevelika crkva za ondašnje stanovnike kao pretkazanje nekih nadolazećih vremena. Svijeće po grobovima znanih i neznanih junaka koji su kroz sva minula carstva i nametnute države, životom svojim svjedočili za krst časni i hrvatsku grudu. Tvrdoglav i žilav narod koji je molitvom bojao svoje dane od ranojutarnjeg pozdrava Gospi do večernje krunice pod svjetlima plinskih lampi. Kako Gospa kaže u nekoliko poruka, upravo su molitva i živa vjera ovog mjesta, bile njezina ulazna vrata za Školu ljubavi i života koju je započela i još uvijek gradi svih ovih 40 godina.

IZABRANI ZA RAĐANJE NOVOG SVIJETA

Fra Slavko Barbarić će to ovako reći: „Župa je izabrana. Vidioci su izabrani. Narod je izabran. Izabranje je dokaz ljubavi. A darovana ljubav poziva na odgovor. (…) U župu će dolaziti mnogi. Svi koji dolaze pozvani su i izabrani. Dolaze k Majci koja govori i svjedoči preko onih što su prvi iskusili izabranje i čuli riječ, te postali nova riječ za sve izabrane. (…) Prihvatiti poruke, prihvatiti druge i ljubiti ih onako kako Marija prihvaća, znači preuzeti ili dijeliti majčinsku ulogu u rađanju novog svijeta. Drugog puta nema, niti ga može biti.“ (usp. „U školi ljubavi“ str. 34)

40-godina-medugorja.jpg

Također, u više poruka Gospa je objavljivala posebnu ulogu koju župa Međugorje, po Nebeskom izabranju, ima u Božjem planu spasenja.

Od 1. ožujka 1984. pa do 8. siječnja 1987. Gospa je preko vidjelice Marije Pavlović - Lunetti svakoga četvrtka davala posebne poruke za župu, u kojima je župu pripravljala na ovu posebnu zadaću. To je izrijekom rečeno već u prvoj poruci župi: „Draga djeco! Ja sam ovu župu na poseban način izabrala i želim je voditi. U ljubavi je čuvam i želim da svi budu moji.“ (1.3.1984.).

U toj poruci ključna su dva glagola, izabrati i voditi. Kao što je Bog nekoć sebi izabrao Izraela i strpljivo ga vodio da po njemu dopre do svih naroda, tako je Gospa izabrala ovu malu župu i želi je voditi, da po njoj može doprijeti do svih ljudi.

U čemu je Gospino vodstvo? Naglašavajući često kako je ona u župi „nazočna“ (15.3.1984.; 30.1.1986.; 25.3.1987.), Gospa želi župu u što većem broju okupiti oko euharistijskog stola i slušanja riječi Božje, potaknuti je na obiteljsku molitvu, posebno na moljenje krunice, čitanje Svetoga pisma, post i redovitu ispovijed. Sve je usmjereno na to da glavne poruke nađu plodno tlo u životu župljana kako bi mogli biti svjedoci onoga što Bog čini po Gospi.

Da taj izbor župe nije svrha sam sebi, već da služi većem cilju, jasno je odmah iz iduće poruke: „Djeco draga, obraćajte se vi u župi. To je moja druga želja. Tako će se moći obratiti oni koji budu ovamo dolazili“ (8.3.1984.).

Iz toga jasno proizlazi da je obraćenje župe u službi obraćenja hodočasnika odnosno svijeta. A budući da obraćenje nije stvar jednoga trenutka, već mukotrpan proces rasta u vjeri, ono će u različitim oblicima biti tema brojnih poruka. To je zasigurno i razlog zašto Gospa u svojim kasnijim porukama govori o „putu obraćenja“, koristeći jednu od temeljnih biblijskih metafora. Nakon što je već prestala davati poruke za župu, još jednom joj jamči svoju privrženost, podsjećajući istodobno što od nje očekuje: „Ja vam dajem svoj posebni blagoslov i ostajem s vama na vašem putu obraćenja“ (25.3.1987.).

To jamstvo nipošto ne znači nekakvu povlasticu župe i njezinih članova pred drugima. Ako se zaboravi „put obraćenja“, slijedi itekako ozbiljno upozorenje: „Dječice, želim od vas napraviti prelijepi buket spreman za vječnost, ali vi ne prihvaćate put obraćenja, put spasenja koji vam nudim preko ovih ukazanja.“ (25.7.1995.).

O posebnom izabranju ove župe, ali i o odgovornosti koju izabranje donosi kao i o razlogu zašto je tako dugo vremena ovdje, Gospa u unutarnjem govoru otkriva Jeleni Vasilj:

„Draga djeco, danas vas na poseban način pozivam da molite za ostvarenje Božjih planova, prije svega za vas, a onda za ovu župu koju je Bog sam odabrao. Draga djeco, biti odabran od Boga je stvarno nešto veliko, ali je to ujedno i odgovornost za vas da molite više, za vas izabrane da potičete druge kako biste mogli biti svjetlo ljudima u tami.

Djeco, tama vlada nad cijelim svijetom. Ljude privlače mnoge stvari, a zaboravljaju najvažnije. Svjetlo neće zavladati u svijetu dok ljudi ne prihvate Isusa, dok ne budu živjeli po Njegovim riječima, a to je Riječ Evanđelja.

Draga djeco, ovo je razlog moje prisutnosti ovdje tako dugo vremena: da vas vodim Isusovim putem. Želim vas spasiti, a preko vas spasiti cijeli svijet. Mnogi ljudi sada žive bez vjere; neki uopće ne žele čuti za Isusa, ali svejedno hoće mir i zadovoljstvo. Djeco, eto zato su mi potrebne vaše molitve: MOLITVA JE JEDINI NAČIN DA SE SPASI LJUDSKI ROD!“ (30. srpanj 1987.)

GOSPINA OPCIJA

Iz svega ovoga vidimo kako je međugorska župa trebala svojom organizacijom života po Gospinim uputama biti svojevrstan model za organizaciju života svih župa svijeta kako bi bila Božje oruđe spasenja svijeta. U biti, Gospa nije „izmislila“ ništa novo, nego kao da je kopirala prokušani model sv. Benedikta opata koji se u 6. stoljeću pred moralnim raspadom Rimskoga Carstva i naletom barbarskih plemena, povukao i izgradio benediktinske samostane u kojima je udario temelje novomu kršćanskom načinu življenja po principu MOLI, RADI I PROUČAVAJ SVETO PISMO (ora, labora et studia).

Danas kada vidimo kako nastaje nov oblik barbarizma bezbožnosti i transhumanizma upakiran u lažne dobrohotne ciljeve Novog Svjetskog Poretka, važno nam je shvatiti kako u nastaloj duhovnoj krizi pomoć neće doći od politike. Ponovno će biti potrebna ta Benediktova iliti Gospina opcija – stvaranje malih, u molitvi i vjeri budnih molitvenih i župnih zajednica, koje će biti poput nekadašnjih benediktinskih samostana - utvrde kršćanskog života, nasuprot antikršćanskoj, barbarskoj kulturi svijeta.

GOSPA NAS UČI VOŽNJI U PRAVOM SMJERU

U svijetu u kojem se svjetlo vjere doista polako gasi, a 'strukture grijeha' postaju normalan način življenja i mi se često puta ponašamo kao ovaj čovjek u priči: „U kupeu vlaka sjedila su dva čovjeka. Jedan bi na svakoj stanici ustao, nezadovoljno pogledao kroz prozor, nešto promrmljao, sjeo natrag i žalosno uzdahnuo. Nakon nekoliko stanica drugi više nije mogao izdržati. 'Nešto nije u redu? Izgledate mi zabrinuto, a i ustajete na svakoj stanici.'- reče. 'Da budem iskren, u pogrešnom sam vlaku i idem u pogrešnom smjeru, ali ovdje je tako udobno i toplo.' – odgovori putnik.“

Svjesna kako je opasno, samo zato što nam je „udobno i toplo“, ići u suprotnom smjeru od vječnog spasenja, Gospa nas uporno već 40 godina „drma i budi“ svojim pozivima na obraćenje i unutarnje ozdravljenje od grijeha od kojeg svako zlo počinje. Tako ova mala župa, kao najveća 'ispovjedaonica svijeta' i dalje nastavlja svoju misiju izabranja: pozivanja ljudi na put spasenja i svetosti.

Paula Tomić/Glasnik Mira 6-2021.

Puoi pagare la donazione sul conto PayPal del portale di medjugorje-info.com

Zanima te i ovo?
Evanđelje dana, 3.8.2021.
03. Agosto 2021.
I cookie rendono più facile per noi fornirti i nostri servizi. Con l'utilizzo dei nostri servizi ci autorizzi a utilizzare i cookie.