Iako se je, doduše, već onda kad je pjesma nastajala, naziralo kompromitiranje domoljubnih ideala, svejedno se uz nju rado iznova svrstavam pod zastavu koju ljubim. I rado zamišljam kako u tom činu svaki sanjar vojnik izriče svoju potpunu spremnost obavljanja zadatka za Domovinu. „I reci, evo sve…“ Sve što jesam, imam, i što bih mogao biti i imati – žrtvujem za snove svih vas – za Hrvatsku!
Stadoh se onda, jureći prema Petrinji, ipak pitati: kako ovu pjesmu staviti u duhovni kontekst – u onaj u kojem ona nikad neće i ne može doživjeti razočaranje? Jer, evo baš ovih dana, puno toga se alarmantnog i uzbudljivog događa, u svijetu, u Crkvi, u Domovini…
A odgovor nije onaj na koji biste prvo pomislili: „Lupi petama, i reci evo sve za Krista!“ Ta, kao što dobro znamo, puno je interpretacija Krista, ovakvih i onakvih, u kojima brojne i nebrojene ludosti čine svakovrsni slobodni strijelci pozivajući se na Njega, pa i brojni samozvani proroci čine velike nerede pozivajući u isto ime. Jer znaju/znamo da nas Krist neće javno prozvati, pozvati na red, prekoriti, demantirati, ograditi se od nas, sankcionirati u ovom svijetu. Stoga se na Njega pozivaju i brojni nevjernici, slobodni teolozi, samovoljni svećenici, u Njegovo ime se i Papu i Crkvu kritizira, i svu silu ludosti možeš se činiti, pa i otpasti od vjere.
Ako nekome nije jasno zašto je morala bit ustanovljena neka zemaljska institucija u kojoj će nesumnjivo i nepogrešivo, u formi pozitivnih zakona biti pretočene njegovi nalozi, mogu to iz ovoga razumjeti. A to je Merz najbolje shvaćao. Stoga je u prepisci sa svojom majkom – valjda tumačeći joj svoj životni put, iznjedrio svoje životno geslo: „Katolička je vjera moje životno zvanje!“ U ovim riječima kao da je i sam “lupio petama,” i izrekao svoju prisegu!
Dakle, ne tek Krist kako ga ja shvaćam, ne tek Evanđelje kako meni dolazi, ne tek darovi Duha Svetoga, ne tek slavljenje Boga, ne tek samo činiti dobro, nego, još zahtjevnije: služenje svetom ocu Papi. A da je tako i osjećao i živio, vidljivo je kroz ljubav njegove prema Rimu i Papi; iz svake njegove geste i sveg života.
Kao da nas je Merz, evo tek dva dana nakon ustoličenja Lava XIV, na svoj blagdan, promptno dozivao da onako kako je to onda činio on, tako i mi danas ispovjedimo svoju spremnost na služenje i ovom Kristovom namjesniku.
To nam itekako treba! Bog od nas, u ovom izrazito izazovnom vremenu; izazovnom za svece, svećenike, lidere, aktiviste, pokretače… – poziva da iznova proživimo i iskažemo tu svoju spremnost, predanost, poslušnost. Jer smo samo tako posve sigurno i Kristu služimo: “Kralju vjekova kojem sve živi!” Bez straha i zdvajanja kakav će on biti. I kad ne bi bilo onako kako sluti, i kako se nadamo, i kako izgleda – naš zavjet mora bit uvijek isti.
Lupi petama, i reci: Evo me Lave XIV! Tvoj sam vojnik, jer „katolička je vjera moje životno zvanje!“
