Blago milosti i darova Božjih dolaze nam po Mariji i njezinoj nevidljivoj ali tako stvarnoj nazočnosti.
Došli smo ti, Majko draga,
sa svih strana ove zemlje;
Donije smo Ti jade svoje,
i u njima svoje želje.
Čitajući u talijanskom listu Senapa, koji izlazi u Bergamu, njezine duhovne meditacije, u više me je navrata potaknula da se upitam tko je, zapravo, sestra Sandra.
Moje ime je Judy Paterson i dolazim iz Južne Afrike.
Grgo Vasilj je mještanin župe Međugorje, 1981. je imao nešto više od trideset godina. Uvijek se, pa i danas, bavio poljodjelstvom. I do te godine bio je praktični vjernik, a od tih uzbudljivih dana, može se kazati, osim na nedjeljnu, svaki dan ide i na večernju sv. Misu. Ususret obljetnici prigoda je za kratko podsjećanje na prve dane.
Jesu li vidioci ikada vidjeli Gospu kako plače?
Kad sam s Gospom mislim da sam u raju jer kad te Ona gleda imaš osjećaj da te ona grli, da te ljubi, da si važan, da si voljen i ja mislim da je to osjećaj kakav bi trebao biti u raju.
Marija Pavlović Lunetti je gostovala u programu Radiopostaje Mir Međugorje u povodu 42. godišnjice Gospinih ukazanja.
Potkraj ožujka 2006. mlada obitelj Oguz iz švedskoga grada Vaxjo boravila je u Međugorju.
Mnogi su, i na različite načine, ispitivali vidioce o Gospinu izgledu, kao i općenito o onome što se događa u župi Međugorje.
Prvi dan Gospinih ukazanja u župi Međugorje (24. lipnja 1981!.)
Razgovor fra Janka Bubala s vidjelicom Vickom:
Ako se događaji u Međugorju uzmu kao činjenica, jedna od najočitijih njezinih potvrda bila bi rijeka hodočasnika koja je – uza sve neprilike i poteškoće – tu bujno potekla već trećega (a posebno četvrtoga) dana Gospinih ukazanja.
Prema tvrdnjama vidjelaca, Gospa se svaki dan ukazuje uglavnom oko 18 sati, i ljeti i zimi, a u posebnim prigodama u neko drugo vrijeme.
Mještanin Bijakovića Mate Šego, rodio se 1901. a umro 1979. godine, često je svojim sumještanima govorio o budućnosti, i između ostaloga rekao je: