Je li potrebno moliti za svećenike?

«Svećeniče, gdje radiš?» To pitanje mi je prije 25 godina postavila petogodišnja Julijana poslije Misnoga slavlja u novoj župi, u koju sam upravo bio stigao.

Malo sam se zbunio, nisam znao što bih joj toga trena odgovorio.«Julijana, vidjela si da sam slavio svetu Misu, propovijedao… prije toga ispovijedao…»«I moj tata je slavio, i mama je slavila svetu Misu, a obadvoje rade… Tata radi u garaži po cijeli dan i popravlja automobile, a mama u jednoj trgovini prodaje cvijeće i samo je navečer vidim…» - pobjednički je ustvrdila Julijana.

Moram priznati da i dandanas razmišljam o postavljenom pitanju: Svećeniče, gdje radiš? Svećeniče, što radiš? U kojoj «garaži» radiš? Uspijevaš li uvijek promijeniti probušenu «gumu» na kotaču i zakrpiti je? Jesi li siguran da se onaj koji se posluži upravo tom okrpljenom gumom može bezbrižno voziti u svom automobilu na brzim prometnicama?

Svaki put kad sam u ispovjedaonici i upitam pokornika kad se posljednji put ispovjedio, koji su mu grijesi, moli li, posti li, koja mu je zapovijed Božja najteža… upitam i samoga sebe kada sam se JA posljednji put ispovjedio, kada sam posljednji put postio, kada sam i kako sam slavio svetu Misu, jesam li svaki dan molio svoj časoslov, krunicu, razgovaram li sa svojim subratom... Imam li hrabrosti postaviti i ona «škakljiva» pitanja čovjeku ovoga vremena?

Nije rijetkost da i odrasli ljudi pitaju, ponekad samo da nešto upitaju: «Ispovijedaju li se i svećenici? Mole li i svećenici?»To je skoro uvijek samo retoričko pitanje. Ne treba na nj odgovarati. To je jasno i vjerniku i svećeniku: Bez molitve, bez odricanja, bez kajanja, bez ispovijedanja ne može se ni drugome propovijedati, ni bilo što savjetovati. Riječi mogu samo potaknuti, ali primjeri privlače.

Nedavno jedna gospođa koja osjeća s Crkvom, reče: «Ima nas jedna grupa vjernika koji molimo svakodnevno za svećenike da ustraju u uzvišenom pozivu. Je li potrebno za njih moliti, budući da su oni svakodnevno najuže povezani s Kristom u euharistijskom slavlju?»

Čujmo što Gospa misli o tome. U poruci od 25. kolovoza 1997., kako tvrde vidioci, Gospa kaže: «Draga djeco, Bog mi daje ovo vrijeme kao dar vama, da vas mogu poučavati i voditi putem spasenja. Sada, draga djeco, ne shvaćate ovu milost, ali će brzo doći vrijeme, kada ćete žaliti za ovim porukama. Zato, dječice, živite sve riječi koje sam vam davala kroz ovo milosno vrijeme i obnovite molitvu, dok vam molitva ne postane radost. Posebno pozivam sve one koji su se posvetili mome Bezgrješnom srcu da postanu primjer drugima. Pozivam sve svećenike, redovnike i redovnice da mole krunicu i uče moliti druge. Krunica mi je, dječice, posebno draga. Preko krunice otvorite mi svoje srce i mogu vam pomoći…»

MOLITVA ZA SVEĆENIKE

O, Isuse, vječni Svećeniče, drži svoje svećenike u okrilju svoga Presvetoga Srca, gdje ih nitko ne može ugroziti.

- Drži čistima njihove posvećene ruke koje svakodnevno dodiruju Tvoje Presveto Tijelo.
- Drži neokaljane njihove usne orošene Tvojom Predragocjenom Krvlju.
- Drži čistima i nesebičnima njihova srca zapečaćena svećeničkim dostojanstvom.
- Neka ih Tvoja Ljubav zaogrne i zaštiti od svijeta.
- Blagoslovi njihov trud obilnim plodovima i daj da im duše kojima služe budu ovdje jedina utjeha, a na drugom svijetu vječna kruna. Amen.

Na kraju se moli 3 Očenaša, 3 Zdravomarije i 3 Slavaocu

Označeno u