Propovijed provincijala dr. fra Miljenka Šteke s otvorenja 27. Mladifesta

Isus se povuče lađom na samotno mjesto, u osamu. A onda vidje silan svijet, sažali mu se nad njim te izliječi njegove bolesnike. Potom svojim učenicima reče: "...dajte im vi jesti." (usp. Mt 14, 13-21)

I riječima i gestama Isus svojim učenicima, i svima nama, govori da je ovoj zemlji i ovom svijetu potrebna istinska ljubav i milosrđe.

Vi, koji se uvijek nanovo vraćate ovdje, svjedočite vlastito iskustvo neizmjerne ljubavi Kristove. Ljubavi koja daruje milost i mir. Ovdje u Međugorju, na poziv Majke, uvijek i iznova odazivaju se djeca koja u kaosu ovoga svijeta traže nadu, traže svjetlo i traže put. Majka ih ovdje, na ovom mjestu milosti i mira, uvijek i iznova, vraća Sinu koji je Put, Istina i Život.

A Isus večeras spušta onaj isti sažalni pogled iz Evanđelja u kojem vidi i razumijeva rane ovoga svijeta. Vidi i prepoznaje lutanja, vidi čitavu industriju proizvodnje potreba kojima je mladost ovoga svijeta svakodnevno bombardirana. Prepoznaje svu organizaciju medijskih utrka za lakom zabavom i ispraznim užitcima. Vidi čitavu industriju iluzije koja uči, suprotno Njegovu Evanđelju, da se može živjeti život bez odgovornosti i granica. Taj Njegov sažalni pogled spušta se na ovaj naš ranjeni svijet u bjesomučnoj trci za zaradom i profitom. Spušta se na ljude ranjene obmanama, ljude prevarene, ljude kojima je po tko zna koji put nuđena lažna sreća.

Draga braćo i sestre, zar i mi ne prepoznajemo tu filozofiju života koja unakazuje lice čovječanstva, osobito mladih, po kojoj su rad, trud, znoj odbačeni i ismijani ili predočeni tek kao nepotrebno, ili nužno zlo. Bolest, starost, patnja i muka ne postoje osim kao životno prokletstvo. A sve se kreće u izmaglici vječne mladosti u kojoj je sve u skladu sa željama koje su ostvarive sad i odmah. Na svakom koraku vas uvjeravaju da je odricanje nepotrebno, da je sve dostupno i na dohvat ruke...

A ovdje u Međugorju potpuno drugačiji govor – postite, molite, obratite se... Sve ove godine kao da nam ovdje ponovno i ustrajno odjekuje onaj poziv kojim Isus započinje svoje javno djelovanje - "Obratite se i vjerujte Evanđelju!" (usp. Mk 1,15)

Znam, tvrd je to govor. Mnogo je lakše tolikima umjesto otrježnjenja istinskim spasenjem izabrati nove iluzije.

Vi ste svjedoci tog i takvog svijeta, koji je u neprestanom traženju, tjeskobi i lutanju. Vi ste svjedoci stvaranja sve poželjnijih lažnih slika svijeta i sve udaljenije svakodnevne stvarnosti. Iz koje beremo plodove: umjesto mira teror, umjesto razumijevanja nasilje, umjesto zadovoljstva tjeskoba.

Kako pronaći izlaz? Što je odgovor na rane ovoga svijeta? Čemu se vratiti?

Što su korijeni? Koji je put izbavljenja? Za svijet i za čovjeka?

U što se čovjek može pouzdati? Koja mu sredstva stoje na raspolaganju? I što su posljedice njegova izbora?

Voda se bez straha pije samo na izvoru.

Zato i jeste ovdje. Na ovom susretu. Na ovoj svetoj Misi! I opet čujete riječi: "Obratite se i vjerujte Evanđelju!" (Mk 1,15) Čista srca sudjelujući na sv. Misi, prihvaćajući stvarnost obraćenja, vi postajete glasnici nade, nova zora, plod i sjeme za novi svijet. Ili, kako je ovih dana sv. Otac kazao mladima u Krakovu - "Crkva vas danas gleda – rekao bih još i više – svijet vas danas gleda i želi učiti od vas kako bi obnovio svoju vjeru u Očevo milosrđe".

Mi kršćani smo na to pozvani. Biti znakom vječne istine u svakodnevnici društava u kojima živimo. Pozvani smo biti milosrdni poput Oca – kako to nosi naslov i ovog mladifesta.

Što znači: Milosrdni poput Oca?

Spominjući se događaja kada je Isus u nazaretskoj sinagogi pročitao tekst iz Izaije proroka i protumačio ga kao tekst koji se odnosi na Njega: Onoga kojega je Duh Gospodnji pomazao i poslao da donese Radosnu vijest siromasima, oslobođenje zarobljenicima i potlačenima, vraćanje vida slijepcima i da proglasi godinu milosti Gospodnje (Lk 4,14-19), Papa Franjo 11. travnja 2015. objavljuje bulu (Misericordiae vultus (MV) - Lice milosrđa), uoči Nedjelje Božjega milosrđa, i najavljuje ovaj Izvanredni jubilej milosrđa,Godinu milosrđa.

I mi se sada nalazimo unutar te godine milosrđa koju svjedočimo svojom nazočnošću i koju još jače možemo osvijestiti razmatrajući Papine riječi i ostvarujući ih upravo ovdje u Međugorju, mjestu milosti, mjestu izmirenja čovjeka s Bogom, vidljivim znakom ranjenoga svijeta i Božjeg milosrđa.

Na 14 stranica (A4) latinskog teksta s nešto više od 6.500 riječi, Papa veoma snažnim riječima govori o Božjemu milosrđu. Započinje riječima da je Isus Krist lice Očeva milosrđa i da je ono u njemu postalo vidljivo i našlo svoj vrhunac… (MV 2).

Bog nikada ne ostavlja čovjeka samoga i prepuštenoga zlu, kaže Papa, a „na težinu grijeha odgovara puninom opraštanja. A onda ove snažne riječi: - Milosrđe uvijek nadmašuje mjeru grijeha, i nitko ne može postaviti granice Božjoj opraštajućoj ljubavi“ (MV 3).

Čitav Isusov život je jasno očitovanje toga milosrđa, jer „Sve u njemu govori o milosrđu. Ništa u njemu nije bez samilosti“ (MV 8). Isusa u svim situacijama vodi milosrđe: i kad liječi, i kad uskrisava, i kad oprašta grijehe, i kad priča prispodobe o milosrđu, i kad bira apostole. A taj snažni instrument, milosrđe i opraštanje, kaže Papa, stavljen je i u naše slabe ruke, ruke službenika Crkve (MV 9). Sveti Otac piše da ovu milosnu godinu proglašava Gospodin, a mi smo oni koju ju želimo živjeti. (MV 17). Ovdje u Međugorju, mjestu milosti i pomirenja, gdje Majka ljubi u svakome od nas svoje voljeno dijete, otvorimo se, njezinim zagovorom, beskrajnom milosrđu Božjem, njegovoj praštajućoj ljubavi u sakramentu pomirenja.

Kako se otvoriti milosrđu?

Otvorimo se potpunim pouzdanjem Isusu Kristu kao raskrajani grešnik na križu, koji u posljednjim trenutcima vlastitog života vidi sav očaj i ponor vlastitoga života i prihvaća ovozemaljsku mjeru i pravednost kojom je osuđen na smrt. No, u tom trenutku spoznanja vlastite grešnosti, on vidi beskrajnu Božju ljubav u Isusu raspetu na drvetu križa i obraća se Njegovu milosrđu: „Isuse, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje.“ (Lk, 23, 42)

I što mu odgovara Krist?

Zlo si činio i pravedno je da stradaš. Neka ti bude po djelima tvojim. Ili ipak nekako drugačije?

Ne mjeri Krist mjerom čovjeka! Ne pjeva uzalud ona naša pjesma: Milosrđe Tvoje veće, nego moje sve krivine, / Milost Tvoja pustit ne će skrušen grešnik da pogine. Mi, iako grešni, imamo se čemu nadati. Krist nam to jamči. To nije obećanje bez primjera. Raskajanome grešniku odgovara spasonosno: „Zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju!“ (Lk, 23, 43) I taj Isusov odgovor još uvijek vrijedi i čuje se svakodnevno ovdje u Međugorju i diljem svijet u sakramentu pomirenja s Bogom. U trenucima kajanja i opraštanja. U trenucima naših suza, molitve i novog početka u Božjoj blizini. O kako poticajno i kako spasonosno. Tu, na dvadeset koraka od tebe počinje novi život, radost života s Kristom, nada vječnog života.

Spremimo se na te trenutke - oslobađajući vlastito srce praštanjem. Sjetimo se Isusovih riječi: „Opraštajte, pa će vam biti oprošteno! Dajte pa će vam se davati ..!“ (Lk 6,38).

Ne može dobiti oproštenje tko ne oprašta. Ne može primati tko ne daje, jer samo onako kako činimo drugima bit će s nama postupano. Stoga nam je i preporučeno da otvorimo srca prema onima na rubu egzistencije, kojima je bešćutno društvo nanijelo mnoge i bolne rane, i da im činimo duhovna i tjelesna djela milosrđa (MV 15).

Pri kraju svoga pisma Papa če se obratiti Majci milosrđa i moliti je da nas njezin ljubazni pogled prati kroz ovu svetu godinu, kako bismo svi mogli ponovno otkriti radost nježnosti Božje. Moli Nju, Kraljicu mira, utočište grješnika, majku milosti, utjehu žalosnih. Moli Onu u kojoj vidimo cilj prema kojem kroče svi oni koji znaju vezati vlastiti život uz Isusov, koji ga znaju slijediti kako je to činila Marija. (...) Djevica Marija nam svojim bezgrješnim srcem kaže: uzdajte se u Isusa, On će vas spasiti. (...) Svaki put kad osjećamo svoju krhkost i kada nas zli duh navodi na zlo, možemo se obratiti Njoj i naše srce će primiti svjetlo i utjehu. I u kušnjama života, u olujama koje prijete da nam pokolebaju vjeru i nadu, sjetimo se da smo Njezini. (Benedikt XVI)

Draga braćo i sestre! Na poticaj molitve sv. Oca, ovdje, u zagrljaju Majke nađite mir svoga srca, dopustite srcu isplakati vlastite grijehe i usudite se zatražiti oproštenje od Onoga koji je Ljubav. Ljubav u kojoj su i milosrđe i praštanje, i pravda i pravednost, nada i nadahnuće, vjera i život.

I kad se vratite odavde - „Budite milosrdni kao što je milosrdan Otac vaš nebeski!“ (LK 6,36). Amen!