Od minskoga polja do polja mira. Prva misa na rijeci Jordan

Nakon više od 50 godina blagdan Krštenja Isusova proslavljen je u svetištu na obali rijeke Jordan

'To je mjesto koje čuva i sačuvat će ožiljke od rana koje su mu nanesene, ali koje će istovremeno postati znak mogućeg mira, pomirenja i obnove naroda'. Riječi su iz propovijedi kustosa Svete zemlje koju je održao na misi slavljenoj u svetištu koje se uzdiže na obali rijeke Jordan

Nakon više od 50 godina blagdan Krštenja Isusova proslavljen je u svetištu na obali rijeke Jordan. Otac Francesco Patton, kustos Svete zemlje, predvodio je jutarnju misu ispred kapelice posvećene svetom Ivanu Krstitelju, nekoliko metara od obale rijeke, gdje je, prema evanđelju, Isus primio sakrament krštenja. To područje, istočno od Jerihona, na zapadnoj obali Jordana, neprohodno je od rata 1967. godine kada je postalo minsko polje i vojno područje.

To mjesto, poznato pod imenom Qasr al-Yahud, odnosno „dvorac Židova“, u sjećanje na prijelaz Izraelaca preko rijeke i dolazak u Obećanu zemlju , izraelske su vlasti djelomično očistile 2000. godine prilikom posjeta pape Ivana Pavla II. Svetoj zemlji, a 2011. godine otvoreno je za posjet hodočasnika. Tek 2018. godine, nakon što je razminirano to mjesto katolicima je omogućen pristup prostoru kapelice izgrađene 1935. godine. Nakon radova održavanja i sigurnosti, simboličan datum prve mise u obnovljenom svetištu bio je upravo onaj blagdana Krštenja Isusova.

Bilo je to 7. siječnja 1967. godine kada su dva svećenika posljednji put slavila svetu misu u tom svetištu i potpisala registar misa koje je fra Sergej uspio vratiti 9. kolovoza 2018. godine, ušavši u samostan nakon što je tlo tek bilo razminirano [...] – rekao je u propovijedi otac Francesco Patton. „Danas, nakon 54 godine i 3 dana – nastavio je – na kraju ove proslave ponovo ćemo otvoriti taj isti registar, okrenut ćemo novu stranicu i na njoj ćemo moći napisati današnji datum, svjedočeći da se ovo mjesto, koje je pretvoreno u ratno, minsko polje, vratilo u polje mira i molitve“.

U krštenju na Jordanu Isus se ne uranja samo u vode rijeke, već u našu ljudskost, u naše slabosti, teškoće i patnje. On, Svetac koji ne poznaje grijeh, uranja u naš grijeh i preuzima ga na sebe sa svime što nas čini nesposobnima živjeti kao djeca Božja. Započinje svoje javno djelovanje, a gdje počinje Isusovo djelovanje, tamo započinje i navještaj našeg spasenja! – objasnio je otac Patton te istaknuo poruku nade koju predstavlja svetište na Jordanu koje ne označava samo Isusovo krštenje, već i njegovu žrtvu pomirenja. To je mjesto koje čuva i sačuvat će ožiljke od rana koje su mu nanesene prije više od 50 godina, ali koje će istovremeno, nadajmo se, postati znak mogućeg mira, pomirenja i obnove naroda, koji dolazi ujediniti ne samo dvije obale te svete rijeke i narode koji tu žive već i čitavo čovječanstvo.

Misi je prisustvovalo samo 50-ak osoba zbog ograničenja izraelskih vlasti uslijed zdravstvene krize, među kojima i nadbiskup Leopoldo Girelli, apostolski nuncij u Izraelu te apostolski delegat u Jeruzalemu i Palestini.
Otac Francesco Patton javno je zahvalio i izraelskom predsjedniku Reuvenu Rivlinu jer je snažno zagovarao povratak tih svetih mjesta Crkvama. Nakon kađenja i simboličnog potpisivanja knjige svetišta, franjevci su krenuli u procesiji na molitvu na drugi oltar u vlasništvu franjevaca, a zatim su se preselili na obalu Jordana gdje je kustos Svete zemlje simboličnom gestom skinuo sandale i umočio noge u rijeku.

Proslava spomena na Krštenje Isusovo na obalama rijeke Jordan traje od 6. stoljeća, a franjevci Kustodije Svete zemlje odlazili su tamo na hodočašće svake godine barem od 1641. godine. Svetište je djelomično obnovljeno 2011. godine te od tada franjevci tamo slave blagdan Krštenja Isusova krsteći nekoliko djece tijekom mise na otvorenom. Prije zatvaranja zbog pandemije koronavirusa, svake je godine to mjesto posjetilo na tisuće ljudi; prema podatcima izraelskih vlasti 650.000 u 2017. i 720.000 u 2018. godini. Također, izraelske vlasti imaju daljnje planove za budući razvoj i obnovu svetišta na Jordanu, poput proširenja samog svetišta i njegovih sadržaja, omogućenja pristupa osobama s invaliditetom, ali i podizanja razine vode i poboljšanja kvalitete rijeke Jordan.

Označeno u