Papa Franjo: Svi trebamo liječiti druge i dopustiti da nas drugi liječe

Da bismo otvorili srca drugih i pozvali ih na obraćenje potrebne su krotkost, poniznost i siromaštvo, slijedeći Kristove korake; ne smijemo si umišljati da smo iznad drugih ili tražiti neku ljudsku korist – rekao je papa Franjo jutros na misi u Domu svete Marte osvrnuvši se na evanđelje današnje liturgije (Mk 6,7-13) koje govori o ozdravljenju.

Isus je poslao svoje učenike da liječe, kao što je i sam došao na svijet da bi liječio u nama korijene grijeha i izvorni grijeh – rekao je Papa i objasnio - Ozdravljenje pomalo znači ponovo stvaranje. Isus nas je ponovo stvorio iz korijena i onda nas poslao da idemo dalje s Njegovim naukom, a to je nauk koji uvijek liječi. Obraćenje je prva zapovijed koju je dao apostolima.

Prvo ozdravljenje je obraćenje u smislu otvaranja srca kako bi ušla Božja riječ – rekao je Sveti Otac i napomenuo – Obratiti se znači gledati s druge strane i približiti se drugoj strani. To otvara srce i daje da vidimo druge stvari. No, ako je srce zatvoreno, ne može ozdraviti. Ako je netko bolestan i uporno ne želi ići liječniku, neće ozdraviti. Isus prvo njima kaže: Obratite se, otvorite svoje srce. Iako mi kršćani činimo mnogo dobrih stvari, ali ako nam je srce zatvoreno, sve je to samo vanjska boja koja će na prvoj kiši nestati.

Stoga je papa Franjo potaknuo da si postavimo pitanje: Osjećamo li taj poziv na obraćenje da otvorimo svoje srce kako bismo ozdravili i našli Gospodina, te mogli napredovati? Međutim, da bi se pozvalo ljude na obraćenje, potreban je autoritet. Da bi ga zadobili, Isus u evanđelju kaže apostolima da ne uzimaju ništa za putovanje osim štapa; ni kruha, ni vreće ni novca. U biti traži siromaštvo, jer apostol i pastir je onaj koji ne traži od ovaca ni mlijeko ni vunu.

Papa je uputio na ono što ističe sveti Augustin koji, govoreći o tome, kaže da oni što traže mlijeko, traže novac i da se oni što traže vunu, vole oblačiti u ispraznost svoga posla. Zapravo, to su oni koji traže čast. Umjesto toga, Papa nas poziva na siromaštvo, poniznost i krotkost. Kao što Isus potiče u evanđelju: ako vas ne prime otresite prah sa svojih sandala i idite na drugo mjesto – rekao je Papa i naglasio – moramo ići krotko i ponizno, jer to je ponašanje apostola.

Ako apostol, poslanik, netko od nas, a mnogo nas je ovdje koji smo poslani, ide pomalo uzdignuta nosa, vjerujući da je iznad drugih ili tražeći neku ljudsku korist ili neko mjesto u Crkvi, nikada nikoga neće ozdraviti, neće uspjeti otvoriti ničije srce, zato što njegova riječ nema autoriteta – rekao je Sveti Otac i istaknuo – Učenik će imati autoritet ako slijedi Kristove korake, a Njegovi koraci su siromaštvo. Bog je postao čovjekom! Zanijekao je sebe! Odrekao se samoga sebe! Siromaštvo vodi u blagost i poniznost. Ponizni Isus ide putom kako bi liječio. Tako i apostol sa stavom siromaštva, poniznosti i blagosti, može imati autoritet da može reći: 'Obratite se', kako bi otvorio srca.

Nakon što ih je potaknuo na obraćenje, poslanici su istjerivali mnoge zloduhe autoritetom kojim su mogli reći: Ne, to je đavao! To je grijeh. To je prljavo ponašanje. Ne možete to činiti – rekao je papa Franjo i primijetio – No, to se mora govoriti autoritetom vlastitoga primjera, a ne autoritetom onoga koji govori odozgo i nije zainteresiran za ljude. To nije autoritet nego autoritarnost. Pred poniznošću i snagom imena Kristova s ​​kojima apostol radi svoj posao, ako je ponizan, đavao bježi, jer ne može podnijeti da se grijesi liječe.

Poslanici su također liječili tijelo, mažući uljem mnoge bolesne ljude – rekao je Papa i nastavio – Pomazanje je milovanje Božje. Naime, ulje je uvijek milovanje, omekšava kožu i čini da se osjećate bolje. Stoga, apostoli moraju naučiti tu mudrost Božjeg milovanja. Tako liječi kršćanin, a ne samo svećenik i biskup. Svatko od nas ima moć liječenja brata ili sestre lijepom riječju, strpljenjem, pravovremenim savjetom i pogledom; no to treba činiti poput ulja i ponizno.

Svi se trebamo liječiti, zato što svi imamo duhovne bolesti. No, svi imamo također mogućnost liječiti druge, ali takvim ponašanjem. Neka nam Gospodin dade tu milost da liječimo kao što je On liječio: krotkošću, poniznošću, snagom protiv grijeha i đavla, te da napredujemo u lijepom zvanju međusobnog liječenja, jer svi liječimo druge i dopuštamo da nas drugi liječe. Ako se to događa među nama, onda smo kršćanska zajednica – zaključio je Sveti Otac.