AFRIKA: U NIGERIJI SJEMENIŠTE SA VIŠE OD 700 BUDUĆIH SVEĆENIKA
5 ujutro. U Enugu, glavnom gradu istoimene države na jugoistoku Nigerije, gradu od 800 tisuća stanovnika, dok je još mrak i većina sniva svoje posljednje sate sna, 531 mladiću zvoni alarm, ustaju, brzo se spremaju, navlače bijele sutane i u 5.30 tiho ispunjavaju crkvu mjesnog Katoličkog sjemeništa, u kampusu koji se nalazi nedaleko avenije Zik, jedne od glavnih gradskih prometnica. Zatim imaju sat vremena euharistijskog klanjanja, razmatranje i slavljenje. Misa u 6.45 i zasluženi doručak u 7.30. sati.
Ovako započinje tipičan dan u sjemeništu Bigard, centru za obuku klera crkvene pokrajine koja pripada nadbiskupiji Onitsha i uključuje sufraganske biskupije Abakaliki, Awgu, Awka, Ekwulobia, Enugu, Nnewi i Nsukka. Bigard već dugo ima reputaciju najvećeg katoličkog sjemeništa na svijetu, iako je primat neizvjestan, potkopava ga sjemenište Ledalero, na otoku Flores na jugoistoku indonezijskog arhipelaga, koje je eksponencijalno naraslo posljednjih godina. Zasigurno sa svojih sadašnjih 771 sjemeništaraca - od kojih 531 dijecezanski, koji ondje žive, i 240 koji pripadaju redovničkim kongregacijama prisutnim na tom području: kapucinima, klaretinima, vincencijama, somaskovima, koji tamo studiraju, ali se vraćaju spavati u svojim zajednicama - ima nekoliko suparnika. I predstavlja jedinstvena pluća za katolicizam ne samo u Nigeriji, privlačeći studente i iz susjednih zemalja kao što je Kamerun.
«Odavde je poteklo 35 biskupa, 14 nadbiskupa i 4 kardinala – objašnjava rektor Albert Okechukwu Ikpenwa – a dvojica kardinala su živa: kardinal Francis Arinze [emeritus Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata] i kardinal Peter Okpaleke, biskup Ekwulobije. Mnogi su također prošli kroz sjemenište Bigard koji nisu došli do zaređenja, ali su postali inženjeri, liječnici, sveučilišni profesori, političari ili su imali karijere u vojsci. Naš je također doprinos civilnom životu Nigerije." Ikpenwa, 57-godišnjak, s doktoratom iz moralne teologije na Papinskoj alfonzijanskoj akademiji i s godinama apostolata u poliglotskoj biskupiji Passau u Njemačkoj, ima zadatak nadzirati put stotina kandidata za svećeništvo. „Nije lako, naravno – komentira – ali ima i mnogo trenera i duhovnih voditelja. Sjemeništarci su podijeljeni u skupine, uz odgovornog svećenika, kako bi svi bili dobro zbrinuti.“ Čak ni materijalna organizacija citadele nije trivijalna. «Sjemeništarci čiste, brinu se o objektu i zelenilu, bez pomoćnog osoblja, nastojeći da sve bude što urednije» kaže rektor.
Sjemenište Bigard navršava 100 godina. Zapravo, otvorilo je svoja vrata 1924. u Onitshi. Prvi rektor bio je Irac William O'Donnell, duhovnik. Nakon što je promijenio nekoliko lokacija 1951. konačno se nastanilo na sadašnjem mjestu. Pripreme za proslavu stote obljetnice započele su 13. studenoga 2019. svečanom misom i ređenjem 25 đakona koje je predvodio tadašnji apostolski nuncij u Nigeriji monsinjor Antonio Guido Filipazzi, sada nuncij u Poljskoj, a nastavile su se posljednjih godina s bogatim nizom inicijativa, uključujući festival umjetnosti i kulture 2021., natjecanje u pjevanju i glazbi 2022. te natjecanje u poznavanju Biblije 2023. Velika završna svečanost bit će 21. studenoga 2024.
Novac potreban za pokretanje sjemeništa došao je iz Opusa Sancti Petri Apostoli, danas Papinske opere San Pietro Apostolo, koju je utemeljila Francuskinja Jeanne Bigard (1859.-1914.), čija se bista ističe u vrtovima o kojima brinu sjemeništarci. Rođena u bogatoj normandijskoj obitelji, Jeanne Bigard postala je strastvena prema misionarskim pothvatima, a posebno prema obuci domaćeg svećenstva u zemljama nove evangelizacije, do te mjere da je donirala svu svoju imovinu za taj cilj, stvarajući djelo koje je dočekalo i naše dane. Imala je život obilježen velikom obiteljskom boli - njen otac sudac je počinio samoubojstvo, brat je mlad umro u požaru - a ona sama je život završila u bolnici zbog pogoršanja psihičkog zdravlja. Čini se da je njezin život poput prispodobe o sjemenu koje pada na zemlju i umire da bi donijelo mnogo ploda: u njezinom slučaju mnoštvo svećenika. A u Enugu je nisu zaboravili.
Izvor: avvenire.it/prijevod: medjugorje-info.com
