Režim pod vlašću predsjednika Daniela Ortege i potpredsjednice Rosario Murillo zabranio je početkom ožujka ove godine ređenje svećenika i đakona u četiri biskupije. Ova mjera drastično pogoršava ionako kritičnu pastoralnu situaciju u zemlji. Zabrana se odnosi na Biskupije Jinotega, Siuna, Matagalpa i Estelí. Trenutačno nema aktualnoga mjesnog biskupa u ove četiri Biskupije jer su ti biskupi prethodno bili prisiljeni na egzil ili ih je režim protjerao. Na primjer, biskup Carlos Herrera (Biskupija Jinotega) protjeran je u studenome 2024. godine nakon što je kritizirao ometanje mise od nekih provladinih dužnosnika. I biskupi Rolando Álvarez i Isidoro Mora su prethodno bili deportirani u Rim.Režim pod vlašću predsjednika Daniela Ortege i potpredsjednice Rosario Murillo zabranio je početkom ožujka ove godine ređenje svećenika i đakona u četiri biskupije.
Ova mjera drastično pogoršava ionako kritičnu pastoralnu situaciju u zemlji. Zabrana se odnosi na Biskupije Jinotega, Siuna, Matagalpa i Estelí. Trenutačno nema aktualnoga mjesnog biskupa u ove četiri Biskupije jer su ti biskupi prethodno bili prisiljeni na egzil ili ih je režim protjerao. Na primjer, biskup Carlos Herrera (Biskupija Jinotega) protjeran je u studenome 2024. godine nakon što je kritizirao ometanje mise od nekih provladinih dužnosnika. I biskupi Rolando Álvarez i Isidoro Mora su prethodno bili deportirani u Rim.
Ovo ima goleme posljedice za vjernike u Nikaragvi. U Biskupiji Matagalpa već je 70 % svećenika moralo otići u progonstvo. U Estelíju i Jinotegi pastoralni kapacitet se prepolovio. Mnoge zajednice više ne mogu održavati redovita euharistijska slavlja. Brojni su bogoslovi završili studij, ali im nije dopušteno zarediti se u zemlji. Neki odlaze u inozemstvo (npr. u Kostariku) na tajno ređenje.
Iza toga stoje politički motivi, radi se o ideologiji umjesto o vjeri. Promatrači i istraživači poput odvjetnice Marthe Patricije Moline ovaj pristup vide kao ciljanu strategiju za uklanjanje utjecaja Crkve. Crkva se smatra „trnom u oku“ Ortegina režima jer se protivi totalitarnoj kontroli. Unatoč masovnom progonu, svećenstvo u egzilu naglašava kako je Crkva u Nikaragvi „razapeta“, ali nipošto nije mrtva. Redovnički život i zvanja nastavljaju se „pod zemljom“, prenosi kta.
