Europa bilježi uznemirujući porast antikršćanskog sentimenta, što se očituje u zakonima koji ograničavaju vjersko izražavanje. U Ujedinjenom Kraljevstvu pojedinci su uhićivani samo zato što su tiho molili u blizini klinika za pobačaj, optuženi za kršenje restriktivnih zakona o “zaštitnim zonama”. Diljem europskog kontinenta javno navođenje biblijskih učenja dovelo je do optužbi za govor mržnje, budući da zakoni sve češće kriminaliziraju tradicionalno vjersko izražavanje. Ova pravna netrpeljivost stvorila je okruženje u kojem su anti-kršćanski incidenti postali normalizirani. Dana 30. lipnja gotovo 200 prosvjednika upalo je u crkvu u francuskoj regiji Baskiji, oskvrnuvši oltar u drskom činu prijezira prema kršćanstvu.
U međuvremenu, u Meksiku je 19. svibnja izbilo nasilje kada su naoružani napadači napali župni festival u San Bartolu de Berriosu, u saveznoj državi Guanajuato, ubivši sedmero mladih ljudi, od kojih su neki bili tek tinejdžeri. Meksički biskupi zavapili su svijetu da ne otupi pred takvim užasima, podsjećajući nas da apatija samo omogućuje daljnje nasilje.
No prijetnja nije ograničena samo na Europu ili Meksiko; ona je sada prisutna i u Sjedinjenim Američkim Državama, zemlji čiji je identitet dugo oblikovan vjerovanjem da su „jedan narod pod Bogom”.
Amerika se tradicionalno smatrala svjetionikom vjerskog suživota i slobode, postavljajući globalne standarde slobode. Međutim, ta je vizija danas zabrinjavajuće ugrožena.
Dana 22. lipnja, naoružani napadač ušao je u crkvu CrossPointe Community Church u Wayneu, Michigan, a zaustavio ga je tek hrabri odgovor pripadnika crkvenog osiguranja. Samo nekoliko dana kasnije, muškarac je brutalno razapeo pastora, a kasnije je otkriveno da je imao manifest s popisom još žrtava – svi su bili kršćanski svećenici.
Američko Ministarstvo pravosuđa nedavno je potvrdilo gotovo 100-postotni porast napada na bogomolje između 2021. i 2023. godine – zapanjujuće povećanje koje bi trebalo upaliti alarme posvuda. Ipak, unatoč tome što se crkve pale, sveti simboli oskvrnjuju, a svećenici primaju prijetnje, javna reakcija ostaje frustrirajuće slaba. Čini se da je lakše – i zabrinjavajuće uobičajeno – odbaciti anti-kršćansko neprijateljstvo kao izolirane događaje, umjesto da se suočimo s dubljom i uznemirujućom istinom: postoji rastući val neprijateljstva prema kršćanstvu koji je utkan u našu svakodnevnu kulturu.
Zašto ne obraćamo više pozornosti? Možda zato što je neprijateljstvo prema kršćanstvu postalo sve više dio mainstream kulture, suptilno poticano kroz zabavu, popularne medije i digitalne razgovore. Od provokativnih televizijskih emisija do slavnih osoba koje otvoreno ismijavaju vjerske simbole – poput kanadskog pjevača The Weeknda i njegove kontroverzne interpretacije časnih sestara u crvenim odorama – anti-kršćanski sentiment pretvoren je u kulturnu valutu. Kada naši ekrani normaliziraju izrugivanje vjeri, nije iznenađenje da društvo jedva reagira na sve veće nasilje usmjereno protiv nje. Kako bismo se uistinu suočili s ovom krizom, moramo prepoznati povezanost između ležernog ismijavanja i stvarnih djela mržnje.
Ovaj trend osobito je izražen na internetu. Krajem 2023. godine, val influencera na TikToku počeo je naglas čitati takozvano „Pismo Americi“ Osame bin Ladena i izražavati slaganje s njegovim anti-zapadnjačkim i anti-kršćanskim stavovima. Videozapisi mladih Amerikanaca koji plaču i hvale to pismo postali su viralni i bili algoritamski promovirani, pokazujući koliko brzo ekstremističke i anti-kršćanske ideje mogu zadobiti simpatije šire javnosti. Taj sadržaj nije samo raširen, već i duboko ukorijenjen u digitalni mainstream, što jasno pokazuje koliko brzo društvene mreže mogu normalizirati neprijateljstvo prema kršćanstvu.
Popularni voditelji talk-show emisija rutinski prikazuju kršćanstvo kao represivno ili zastarjelo, učvršćujući negativne stereotipe i čineći neprijateljstvo društveno prihvatljivim. Influenceri često sugeriraju da su kršćanska uvjerenja po svojoj prirodi netolerantna, dodatno utiskujući anti-kršćanski sentiment u svakodnevne razgovore. Kada mainstream glasovi uporno prikazuju kršćanstvo kao štetno ili ugnjetavačko, neprijateljstvo neizbježno raste. Zato prijelaz s površnog ismijavanja na djela vandalizma ili nasilja nije slučajan, već povezan: kultura koja kroz riječi i slike dehumanizira kršćane stvara plodno tlo za stvarne napade.
Ako pogledamo dalje po svijetu, posebno prema Kini, možemo pronaći snažne lekcije o postojanosti. Kineski kršćani podnose teške progone pod vlašću koja nastoji kontrolirati vjersku praksu putem nadzora, zatvaranja i rušenja crkava. Ipak, unatoč neumoljivim naporima da se kršćanstvo uguši, vjera nastavlja rasti nevjerojatnom brzinom. Stručnjaci čak predviđaju da bi Kina u idućim desetljećima mogla postati zemlja s najviše kršćana na svijetu — razvoj koji Komunistička partija nije uspjela zaustaviti. Podzemne kućne crkve se umnažaju, iako ih vlasti upadaju, oduzimaju Biblije i hapse pastire. Taj izvanredan rast potaknut je nepokolebljivom hrabrošću i žrtvom vjernika koji odbijaju napustiti svoju vjeru unatoč stalnoj opasnosti. Njihova ustrajnost nadahnjujući je primjer za kršćane na Zapadu, pokazujući da protivljenje ne samo da može produbiti osobno uvjerenje, nego i stvoriti snažnije i otpornije zajednice vjere.
U Americi je izazov drugačiji, ali ništa manje ozbiljan. Kako nasilje i neprijateljstvo rastu, postaje jasno da postoje obnovljeni pokušaji da se kršćanstvo izbriše iz javnog života, da se vjernike potisne iz javnog prostora i da se naši bogoslužni prostori ciljano napadaju s ciljem zastrašivanja kršćana i odvraćanja od okupljanja. No ne smijemo klonuti duhom. Tišina ne smije biti naš odgovor. Više nego ikad, pozvani smo odgovoriti ne strahom ni povlačenjem, već smjelijim, odlučnijim i bez isprike izraženim svjedočanstvom naše vjere.
Zapamtimo: Crkva je uvijek cvjetala kada je odbijala pokleknuti pred zastrašivanjem.
Neka snagu crpimo iz naše progonjene braće i sestara u inozemstvu, koji nam pokazuju da protivljenje ne gasi vjeru — ono je pročišćava i jača.
