Dječice, tko moli ne boji se budućnosti, a tko posti ne boji se zla

Svaki čovjek po sebi je pitanje i traženje odgovora a Bog je odgovor i čekanje tražitelja(fra.Slavko Barbarić).

Sam Bog je cilj svih naših stremljenja i nadanja i bez toga cilja sve naše životne trke završavaju kao pucanj u prazno.Ispraznost naših htijenja dovela nas je u stanje plutanja dalekim morima, nošenih prevrtljivim valovima i vječite borbe za malo kupljenog zraka. Jedan cijeli svijet nade potopljen je u boli i bijedi, okovan lancima grijeha i zaslijepljen lažnim sjajem kneza tame, zarobljen u prostoru i vremenu kojem vladaju zakoni pohlepe, požude i nemorala gdje samo jedan mali odvojeni dio drži glavu iznad vode i spaja vremenito sa vječnim, nebo sa zemaljskim. I s pravom se ponekad neki osjećaju kao napušteni otoci usred oceana krvi prolivene za jedan bolji i pravedniji svijet.

Ali ono što nam drži glave iznad vode nije zrak isisan iz pluća svijeta već čisti zrak s nebeskih visina za kojeg smo se sami svojim odricanjem i nesebičnim žrtvama izborili svojim molitvama i vjerom da nas čvrste niti Božje milosti drže žive u tijelu i još važnije žive u duši.Gospa je ta koja nam je primakla Nebo do samih dolina, preko trnja i kamenja i položila ga s punim povjerenjem u naše ruke da se naša nutrina ne isprazni na crpilištima laži već napuni silom i snagom Duha Svetoga.

Gospa govori o ratovima naše nevjere i straha za budućnost. Poruka kaže: "Dječice, tko moli ne boji se budućnosti, a tko posti ne boji se zla. "Kad bi već danas naučili dobro moliti čudesa bi bila realnost naših surovih života ali mi smo od molitve napravili svojevrstan idol i ako smo već duže vrijeme skloni takvoj molitvi u kojoj su srce i vrhunaravna čežnja isključeni, vrijeme je da odložimo na neko vrijeme svoje ustaljene molitve (devetnice,časoslove, krunice) i počnemo jednostavno gledati našega Spasitelja na Križu. Isus nam kaže "nemojte blebetati kao pogani. Nećete biti uslišani zbog mnoštva riječi koje izgovarate u molitvi". Zato, treba nam taj krik srca, istina da On visi nemoćan i ponižen nadamnom na drvu križa i umire tu kraj mene za i zbog mene. Tu je moje mjesto gdje plačem skupa sa svojom svetom Majkom i kajem se iz dubine duše suzama koje peru moje grijehe i skidaju mrene s kušnji i patnji koje me prate u zemaljskom trajanju.

Tvoje i moje mjesto nije u svijetu gdje križ predstavlja sablazan već vrata u trajnu radost. Oni koji vole Mariju i s njom putuju dolinom suza noseći svoj križ prepoznaju prividnu snagu zloga koja se utapa i guši pod valovima Božjeg milosrđa nestaje i izgara u sjaju veličanstvene istine koja svoje sjeme sadi i uz put naših Kalvarija. Nevidljivo, ali raste diljem svijeta pod svakim križem da bi zasjalo u punom cvatu čekajući da minu duge tmine na Uskrsno jutro u Srcu One koja je bez drva raspeta i bez koplja probodena. Koja sve naše bolesti, boli i trpljenja milostivo prima u svoje Srce i liječi melemom svoje dobrote i nježnosti, kupa ih pod suncem milosti i zalijeva toplinom Svoje ljubavi. Ona treba naše žrtve i odricanja jer ima upravo u svome Srcu toliko da može svakoga utješiti.

Gospa poziva na post zato da ovladamo svojim osjećajima i dođemo do unutarnje slobode u kojoj trpljenja postaju blagoslov nošen prema vječnosti a osjećaji utopljeni u moru Božje ljubavi. Bez posta nema pobjede, promjene, obraćenja i istinske slobode duha.Post je naša snaga jer post ne znači samo odreći se hrane, već otkriti kruh kao dar,otkriti život. Zato posti od ponavljanja pobožnih riječi, uroni u molitvu i nađi sebe u zagrljaju Onoga koji umire za tebe da bi ti imao život vječni.