Sadržaj s oznakom: Blanka Klasić

Još jednom sišla je u dolinu suza i života bez nade, rastjerala oblake naših nemira i otkrila sunce života.

Prisjeti se da te Božja nevidljiva ruka nosi kroz život.

Vrijeme u kojem živimo je zahtjevno, dani prolaze i tek uveče kada nađemo vrijeme za sebe, nutrina našeg bića (SRCE) poželi puno toga izreći, požaliti a nekad i prokrvariti.

Ne bojte se, otplovite na duboko i bacite mreže svoje, nema oluja na tom moru života koje Ona ne može smiriti i vaše mreže napuniti kako vjerom tako i blagoslovom da ćete sigurni stići na kopno nošeni svjetlosnim valovima milosrđa.

"Draga djeco smrt ne postoji. Želim da shvatite da ovaj život traje kratko, prema onome u nebu." Kao što vjerujem da znate duše u Čistilištu ne mogu ništa učiniti za sebe da skrate svoj boravak u Čistilištu, mi možemo.

Ništa se ne događa bez razloga, svaki kvar usred naše pustinje, ako ga proklinjemo neće nam postati blagoslov.

Trebamo se moliti jedan za drugoga, kao što je to zapisano u Poslanici Jakovljevoj 5:16: „Prema tome, ispovijedajte grijehe jedan drugomu i molite jedan za drugoga da ozdravite!“

Ponekad samo podignem pogled, nasmiješim se i kažem: znam da si to bio Ti Bože.

Evanđelje po Ivanu (Iv 20, 1-10) nam govori da ubrus, koji je bio stavljen na Isusovo lice, nije bio bačen na stranu kao ostali povoji s njegovog tijela. U Svetom Pismu Evanđelist nam točno navodi taj detalj:

Vjeruj u sebe...

Majka zna, moli i šuti, ostaje u poniznosti jer samo je poniznost prepoznaje i samo je tišina čuje, samo je bol i trpljenje čini tako lijepom i nebeskom, samo je križ Sina Njenog čini tako uzvišenom.

To je jedini put koji je zabilježen u Bibliji da Isus piše, i tog jedinog puta on ne piše na papiru, već na pijesku, tamo gdje će riječi biti vrlo brzo izgubljene, zaboravljene. Isus naše grijehe nije uklesao u kamen, On ih briše.

U ovom trenutku sigurno...

Čudno je kako novčanica od deset kuna izgleda velika kada je u crkvi damo kao milostinju, a tako mala kad s njom otiđemo u trgovinu.

ODLUČIH: moje vrijeme korizme neće biti vrijeme ODRICANJA, nego vrijeme ODABIRANJA.

Jednog je dana jedan slijepi čovjek sjedio na stepenicima jedne zgrade, sa šeširom blizu svojih stopala i jednim natpisom na kome je pisalo: “Slijep sam, molim vas pružite mi pomoć.”