Sadržaj s oznakom: Blanka Klasić

Jednoga dana kada sam se vraćao iz škole, ugledao sam dječaka iz susjednog razreda kako pognute glave sjedi na klupi u parku.

Majka nam pruža divan dar Svoje ljubavi, radost koju razumom možemo kušati i riječ koju srcem trebamo slijediti, nadu koju već danas možemo živjeti i ljepotu koja neće dotrajati.

U središtu Gospine pozornosti stoji župa sa svojim poslanjem u kojem svatko tko će iskoračiti na sveto i blagoslovljeno tlo biti dalje poslan u svijet noseći sa sobom u ruci plodove neba i radost obraćenog srca kojom će natjerati mnoge da uzmu taj dar, još danas.

Čovjek snuje ali Bog određuje.

Među hodočasnicima koji pohode Međugorje znatno je više onih koji ovdje dolaze zbog obraćenja i pronalaženja istinske duhovnosti, negoli zbog fizičkog ozdravljenja i želje da svojim očima vide čudesa.

"Molim vas, ne dopustite da moje Srce plače krvavim suzama zbog duša koje se gube u grijehu. Zato, draga djeco, molite, molite, molite ! "

Jedna poslovica kaže da o nebu i majci nikada ne možemo dovoljno izreći, tako ni razumom ne možemo približiti sebi Nebo već srcem k njemu posegnuti.

Ne želim da se vi, draga djeco, kajete za sve ono što ste mogli, a niste htjeli. Zato, dječice, iznova s poletom recite: „ Želim biti znak drugima“(25 rujan 2013)

9. lipnja 1984.
„Draga djeco! Sutra navečer molite za Duha istine. Posebno vi iz župe. Jer vama je potreban Duh istine da možete prenositi poruke onakve kakve jesu, ne dodajući im ni oduzimajući bilo što, onako kako sam ja kazala. Molite da vas Duh Sveti nadahne duhom molitve, da više molite. Ja, vaša Majka, kažem vam da malo molite. Hvala vam što ste se odazvali mom pozivu!“

Bliži se vrijeme ispunjenja tajni međugorskih brda, kada će se samo nebo bljeskom punine milosti spustiti nad dolinu suza i rasuti sjeme vjere i nade nad pustopoljinom umorenih života.

Ona može sve, i kada se čini da Bog šuti Ona zna put!

Zamisli da je ovog trenutka Božji anđeo tu pokraj tebe.

Da li je Gospa ikad spominjala materijalna bogatstva, novac i nekretnine.

Još jednom sišla je u dolinu suza i života bez nade, rastjerala oblake naših nemira i otkrila sunce života.

Prisjeti se da te Božja nevidljiva ruka nosi kroz život.

Vrijeme u kojem živimo je zahtjevno, dani prolaze i tek uveče kada nađemo vrijeme za sebe, nutrina našeg bića (SRCE) poželi puno toga izreći, požaliti a nekad i prokrvariti.