Kao dječak, Padre Pio je bio upoznat s pogrdnim jezikom, jer su mnogi njegovi prijatelji psovali ili proklinjali.
Njegova bi prva reakcija bila da pobjegne.
Autor C. Bernard Ruffin prenosi sljedeću priču u svojoj knjizi, Padre Pio: Istinita priča, prenosi Aleteia.
Kad god bi neki dječak opsovao ili proklinjao, Franci bi pobjegao. Isti onaj Luigi Orlando koji ga je opisao kao "dječaka kao i svakog drugog", prisjetio se da je jednom, dok su se njih dvojica hrvali, Luigi ispustio s usana "snažan izraz", na što je na što je Franci, koji ga je pribio na zemlju, skočio i pobjegao.
Majka Padre Pija nije željela da se njezina djeca druže s drugom djecom koja su se psovala. Padre Pio je to shvatio ozbiljno i bježao je od svakoga tko bi psovao ili proklinjao.
Istodobno, majka ga je naučila i "popraviti" učinjenu štetu.
Beppa je zabranila svojoj djeci da se druže s drugima koji koriste vulgaran ili bogohulan jezik. Zapravo, kad god bi čula da netko psuje, to bi "popravila" izrazom, " Blagoslovljen budi Bog! ” — praksa koju je pokušala usaditi svoj djeci .
Kako je rastao, Padre Pio je prestao bježati od ljudi koji su psovali, ali je vjerojatno pokušao dati sve od sebe da "popravi" štetu psovki.
Moguće je da bi i on bio u iskušenju da upotrijebi ružne riječi, kao što su mnogi od nas u iskušenju svakodnevno. Bio je čovjek, baš kao i mi.
Što god se dogodilo kasnije u njegovu životu, majka Padre Pija može nas naučiti lekciju o tome kako pozitivno reagirati kada se suočimo s jezikom koji vrijeđa Boga.
