Zadržati mirnu ćud izazov je bez obzira na naše životno stanje. Roditelji male djece mogli bi posebno poznavati tu borbu, ali to je poteškoća koja se ušulja u svaku fazu i zvanje, piše Aleteia.
Čak je i Padre Pio morao raditi na tome, ali ohrabrujuće je vidjeti ga kako ulaže toliko truda u stjecanje ove vrline i pronalaženje duhovnog rasta u tom procesu. Mogli bismo se zapitati ulažemo li toliko truda u rast u kreposti ili se jednostavno mirimo sa svojim lošim navikama?
Piše:
Jedino mi je žao što, a da to ne želim ili ne primjećujem, ponekad se dogodi da malo povisim glas u stvarima koje se tiču ispravka. Znam da je to slabost za osudu, ali kako da je izbjegnem, ako se dogodi a da ja to ne primijetim? A ipak molim, uzdišem i žalim se našem Gospodinu zbog toga; još mi nije do kraja odgovorio. Iako budno pazim na ovu grešku, ponekad učinim ono što mrzim i što želim izbjeći.
I također, u poruci svom duhovnom upravitelju:
Ta fina dama, slatkoćudna, izgleda da je malo bolje; ali nisam zadovoljan. Međutim, ne želim klonuti duhom. Dao sam mnoga obećanja Isusu i Mariji, mom Ocu! Uz njihovu pomoć želim prakticirati ovu vrlinu; a u zamjenu, osim što sam se držao ostalih obećanja koja sam im dao, obećao sam da ću vjerno meditirati o ovoj istoj vrlini i razgovarati s dušama o njoj. Vidite, oče, da nisam ravnodušan prema prakticiranju ove kreposti. Pomozi mi svojim molitvama i molitvama drugih.
