Otac Norbert ispričao je jednu priču od koje je i on sam, sa svojom velikom vjerom, ostao zbunjen i zaključuje da ga bilo tko može smatrati luđakom ili ushićenim da ne postoje 32 učenika jednog mađarskog razreda koji svjedoče istinu događaja.

Učiteljica u školi, ateistkinja, nije gledala dobrim okom njega koji je učio svoje učenike o vjeri a još je manje odobravala da neki od njih, prije nego krenu u školu, odlaze u Crkvu na Pričest.

Ti su za nju bili crne ovce i činilo se da bi ih prepoznala te bi ih uglavnom maltretirala. Na osobit način je uzela "na zub" Anđelu, djevojčicu od 10 godina dobru i plemenitu prema svima koja je od Župnika tražila Pričest svakog jutra. Isti taj Župnik je bio neodlučan jer se bojao reakcije učiteljice, ali je Anđela rekla: "Nije važno ako me maltretiraju u školi, Isus je zasigurno trpio puno više, kada su pljuvali po njemu."

Jednog dana učiteljica je htjela zaigrati jednu okrutnu igru sa nadom kako bi eliminirala ono što je ona zvala nekorisna vjera koja je uznemiravala školu.

Umiješala je Anđelu u zlobnu igru pitanja i odgovora:
"Što radiš kada te roditelji zovu?"
"Idem", odgovori djevojčica.
"A ako zovu dimjnačara?"
"On dođe."
"Ali ako zovu preminulu baku ili Crvenkapicu ili Palčicu, oni ne mogu doći, prva jer više ne postoji, ostale jer su bajke. Samo onaj tko postoji može doći! Ima netko od vas tko vjeruje u Dijete Isusa?"

Puno glasića odgovara: "Da, da!".
"Onda, ako postoji probajte ga svi zborno dozvati i On bi morao doći."

Djeca su ostala bez glasa. Anđela je problijedila. Sumnja se počela uvlačiti u njihova mala srca. Nitko nije imao hrabrosti zvati zbog straha da Isus stvarno ne dođe, jer kako je htjela insinuirati zlobna učiteljica, ne postoji.

U jedno trenutku Anđela je skočila nasred razreda sa svjetlećim očima: "Da" kaže, "želimo Ga pozvati"

U jednom trenutku cijeli je razred zavikao: "Dođi, Djetešce Isuse!".

I čudo se dogodilo: u jednoj lopti od svjetla pojavilo se Djetešce, odjeven u bijelo i svima nositelj jedne neobjašnjive nježnosti.

Koliko je trajalo ukazanje?
U tom trenutku učiteljica se činila kao da je poludjela i povikala je: "Došao je, došao je!", i pobjegla je iz učionice zalupivši vratima.

Anđela je izgledala kao da se probudila iz sna i uskliknula je: "Došao je! Dakle postoji... Zahvalimo". Svi su pali na koljena dirnuti i molili su.

Vijest o događaju se proširio po mjestu i u priči nekih, djeteta tamo uopće nema iako je najmanja kontradikcija na događaj. Isus je došao u njihovu pomoć.

Šokirana učiteljica oporavljala se u umobolnici kontinuirano ponavljajući: "Došao je, došao je".

Ocu Norbertu nije bilo dozvoljeno da je posjeti, ali je tijekom Svete Mise molio za nju.

Anđela je, nakon škole preuzela svoj život u obitelji, kako bi pomogla svojoj majci.

Ovo je priča koju je ispričao Otac Norbert jednoj spisateljici, govoreći joj sa malom dozom ironije: "Ne znam da li Vi vjerujete mojoj priči i da li će biti objavljena".

Preveo: medjugorje-info.com/lalucedimaria.it

Osmrtnice ba

Zanima te i ovo?
„Milijun djece moli krunicu“ za mir i nestale svećenike
19. October 2019.
Cookies make it easier for us to provide you with our services. With the usage of our services you permit us to use cookies.
More information Ok