Majka zna, moli i šuti, ostaje u poniznosti jer samo je poniznost prepoznaje i samo je tišina čuje, samo je bol i trpljenje čini tako lijepom i nebeskom, samo je križ Sina Njenog čini tako uzvišenom.

Naše vrijeme u čitavoj povijesti ljudskoga roda vrijeme je MAJKE, jer samo Ona posjeduje dovoljno poniznosti koje treba da bi mogla ući kroz vrata naše ljudskosti i sići u dolinu suza i boli, samo Ona posjeduje dovoljno ljubavi da bi ovdje mogla ostati s nama. Samo to nježno biće stvoreno od Božjih suza, biće u koje je utkana sva samilost i ljubav prema čovjeku kojega križ odgaja, dok Ona, djeliteljica svih milosti, može bremenite živote posuti ružama i pripremiti ih za vječnost. Ona može što nitko ne može, i kada nam se čini da Bog šuti, Ona zna put,prošla ga je nekada davno,da bi ga mogla s nama sada prolaziti, kroz ovo vrijeme milosti biti nam čvrsta stijene, utjeha i goruća molitva koja će ljubavlju zapaliti našu Kalvariju. Hoću li pasti,naravno da hoću, i to više puta od očekivanog, spotaknuti ću se već i na sitne kamenčiće... Hoću li moći ustati i nastaviti sve do onog vrha na kojem je prolivena krv i "ubijen" Bog zbog mene...Hoću"! Mene križ odgaja, jača i oplemenjuje,moj križ je meni putovnica za Nebo.

Radosni trenuci ostaju samo lijepa uspomena koji će se jednom opet roditi za vječnost, ali samo dok smo živi možemo zaslužiti biti u zagrljaju vječne Ljubavi, teški i gorki trenuci blagoslovljeni su jer imaju moć mijenjati nas i time nas dovesti i približiti Bogu na Križu, dati nam priliku da Mu kažemo da nas se sjeti kada dođe u Svoje Kraljevstvo. Teško je nekada razumjeti i vidjeti očima da je život uistinu prekrasan i čudesan, teško je uspinjati se prema vrhu šiban vjetrovima, opećen gorčinom ili zaogrnut hladnoćom, teško je nekada vjerovati da ćemo tek kada stignemo na vrh vidjeti što je zapravo život i uistinu ga vidjeti prekrasnim i čudesnim kada ga vidimo sa Križa, jer doista samo ga sa Križa možemo vidjeti očima Boga...Da, život i je predivan,teške su samo naše iluzije o njemu,iluzija da možemo nositi sreću na leđima bez križa. Zato neka nam nikada Kristova Patnja ne postano nešto "normalno".

Neka nam Njegov put Križa bude put čije ćemo stope pratiti,neka nam mjesta gdje je On padao i rušio se pod teretom naših grijeha, bude prolaz i snaga za dalje. I nemojte se bojati pogriješiti, bojte se postati nesposobni za ljubav. Nemojte čekati misleći na to kad se ja popravim onda ću Mu poći ususret , jer On je već prošao kroz tvoje "jučer" i bio u tvojem "sutra", On želi tvoje "da" sada, On želi tvoje "da"po rukama Njegove Presvete Majke. Njeno "da" kada je prihvatila Boga pod Svojim Srcem, neka bude tvoje "da"da On nastavi rasti u tvojem srcu. Naš Spasitelj rođen je od žene,zato nema Spasitelja bez Marije, jer što imaš ako nemaš Majke. Majka zna da je djetetu potrebna ljubav naročito kada je nisu zaslužila, a tu ljubav samo Majka zna pružiti.Kada Ti je ona odvjetnica u životnim problemima, smatraj svaki slučaj riješen, dijete si Božje i imaš Nju za za svoju Mamu, a to je Mama bez premca. Majka koja je bez drva raspeta i bez koplja probodena, zna za svaku bol, svaki trn u tvom tijelu,svaku slabost i gorčinu. Kada te ona odgaja,to ostaje za vječnost.

loading...
Osmrtnice ba

Zanima te i ovo?
„Milijun djece moli krunicu“ za mir i nestale svećenike
19. Listopad 2019.
Koristimo kolačiće kako bi Vam pružili bolje korisničko iskustvo i prilagodili sustav oglašavanja. U skladu s novim smjernicama privatnosti, moramo Vas upitati za pristanak prilikom korištenja kolačića.
Saznaj više Prihvaćam