" Ono što imam jest jedna e-mail adresa i ono najbitnije – providnost Božju"

Župnik u Vođincima, Ante Šiško razgovarao je u četvrtak 8. travnja s benediktincem o. Cyrilom Pasquierom koji iz Francuske pješice hodočasti do Jeruzalema i na tom putu zaustavio se i u Župi Kraljice svete Krunice. Prenosimo razgovor koji je s njim vodio župnik Šiško na francuskom jeziku.

Možete li nam se kratko predstaviti?

Moje ime je Cyril Pasquier. Član sam benediktinskog reda Opatije svete Anne de Kergonan u Plouharnelu – u francuskoj pokrajini Bretanji. Samostan je utemeljen 1897. godine i trenutačno su u njemu dvadeset i dvojica redovnika od kojih su njih jedanaestorica svećenici.

Zašto ste krenuli na ovo hodočašće?

U srcu nosim jedan novi projekt naše zajednice i želja mi je bila, hodočasteći pješice do Jeruzalema, taj plan predati Gospodinu. Trenutačno nemam puno obveza u svojoj redovničkoj zajednici, stoga je to bio dobar trenutak da krenem na hodočašće.

Dakle, vi putujete bez mobitela, računala, samo s putovnicom i najnužnijim stvarima u naprtnjači?

Točno. Ono što imam jest jedna e-mail adresa i ono najbitnije – providnost Božju.

Kada ste krenuli na ovo putovanje i koliko dnevno prehodate kilometara?

Ovo je sedmi tjedan kako putujem. U prosjeku prehodam između 30 i 35 kilometara.

Jeste li imali kakva negativna iskustva tijekom hodočašća i kakvo Vas je vrijeme do sada pratilo?

Ne, nisam. Do sada sam bio jako lijepo primljen. Jedan me je hrvatski policajac pitao je li me strah putovati tako sam samcat. Morao sam mu odgovoriti da nisam sam – Gospodin ide sa mnom. Vremenske prilike su mi išle na ruku do sada. Vidite da sam u licu potamnio, poput Pakistanca, sunce me je stalno pratilo. Jedino sam u Hrvatskoj u proteklih nekoliko dana doživio lošije vrijeme.

Možete li nam reći nešto svom iskustvu putovanja po našoj Hrvatskoj?

Moje je iskustvo izvanredno. Prvi sam put u Hrvatskoj. Ljudi su jako velikodušni i otvorena srca za strance i hodočasnike. Primijetio sam da su jako obzirni prema redovnicima i svećenicima. Jako sam dirnut svjedočanstvom duboke vjere ljudi koje sam susretao na putu.

Jeste li u proteklih sedam tjedana morali prenoćiti negdje na otvorenom?

U proteklih sedam tjedana, samo tri noći nisam našao prenoćište. Prva je noć bila u Torinu, nakon što sam pohodio mjesto milosti gdje se nalazi Torinsko platno. Druga je noć bila na svetkovinu sv. Josipa. Želio sam iskusiti što to znači, poput njega, ne imati prenoćišta, a treća je noć bila na Veliki utorak.

Koliko Vam još vremena treba da biste stigli do Jeruzalema? Kojim zemljama još trebate proći?

Sigurno još tri mjeseca. Do sada sam uzeo samo jedan dan odmora i to u jednom samostanu u Veneciji. Sve ostale dane pješačio sam tridesetak kilometara u prosjeku. Nakon Hrvatske, putujem u Srbiju i potom u Bugarsku, Tursku, Siriju i potom Izrael. Nadam se da će granice biti otvorene.

Nije li Vas strah putovati u ovom pandemijskom vremenu?

Ne, nemam straha. U pravu ste, nije uvijek lagano. Međutim, nikada sve nije idealno. Da nema pandemije, bilo bi nešto drugo npr. rat, bolest. Pomalo me bude strah kad dođem do jedne granice, hoću li je uspjeti prijeći. No, vjerujem u Božju providnost. Do sada me je ruka Gospodnja vodila i nastavljam, uz milost Božju, dalje putovati prema Jeruzalemu.

Proveli ste Veliki tjedan u Hrvatskoj. U kojoj ste župi i kako proslavili Uskrs?

Uskrs sam proveo u Župi svetog Luke u Novskoj. Bilo je jako lijepo i dostojanstveno. Prekrasna liturgija i svečano pashalno slavlje.

Što bi ste savjetovali osobi koja razmišlja krenuti na putovanje do Jeruzalema pješice poput Vas?

Ohrabrujem sve one koji to žele učiniti. Uistinu se isplati odvažiti na jedno takvo hodočašće. Tri su stupa tog hodočašća. Prvi je hod. Treba hrabro hoditi usprkos svim vremenskim prilikama. Drugi, molitva. Riječ je o jednom molitvenom ritmu koji me iznutra kontinuirano duhovno hrani. Treći, susreti. To znači susreti Krista u drugome i sebe u drugome, što je neprocjenjivo životno iskustvo. Živio sam u samostanu 23 godine između četiri samostanska zida. Imati iskustvo vanjskog svijeta i vidjeti kako ljudi žive izvan samostanskih zidina hrani moju molitvu.

Svaki dan slavite svetu misu na putu. Jeste li primijetili što posebno u pobožnosti hrvatskog naroda?

Gospodin mi je dao tu milost da sam do sada mogao svaki dan slaviti euharistiju. Neizmjerno sam zahvalan euharistijskom Gospodinu na tome. Primijetio sam da ste vi marijanski narod. Puno je kapelica izgrađeno Mariji u čast. Iznenadilo me što se krunica moli prije mise i tijekom tjedna. I ja na svom hodočasničkom putu molim krunicu, počesto i cijeli rožarij.

I za kraj našeg razgovora, želite li još što poručiti našim čitateljima?

Ganut sam vašom dobrodošlicom, vašom spremnosti da mi pomognete i domaćinstvom. Nosit ću vas na putu u Jeruzalem u svojim mislima i molitvama. Pozdrav svim vašim župljanima!

Hvala vama na svjedočanstvu vjere i riječima ohrabrenja. Neka Gospodin blagoslovi vaš hodočasnički put da sretno stignete u Jeruzalem – grad Kristove muke, ali i njegove pobjede nad smrću!

O. Cyril prenoćio je u župnom uredu Župe Rođenja svetog Ivana Krstitelja u Vrpolju, a večeras, prije odlaska iz Hrvatske, planira prenoćiti u samostanu franjevaca konventualaca u Vinkovcima. Ante Šiško i Gordana Savić/Foto: Ruža Keser

Izvor:djos.hr

Evanđelje dana

40-godina-medugorja-zahvalimo-gospi-banner.jpg

paypal.jpg

poboznost-13-utoraka-sv-anti.jpg

 sedam-pokornickih-psalama.jpg

najnovije-vijesti-iz-medugorja.jpg

dr-anja-vasilj-ginea.jpg

cocotours-autobusi.jpg

knjiga-fra-tomislava-pervana.jpg

svjedocanstvo-medugorje.png

molitveni-zid-1.gif

marijine-ruke1.jpg

molitveni-program-u-medugorju.png

Zanima te i ovo?
Isusova svećenička molitva
16. Lipanj 2021.
Koristimo kolačiće kako bi Vam pružili bolje korisničko iskustvo i prilagodili sustav oglašavanja. U skladu s novim smjernicama privatnosti, moramo Vas upitati za pristanak prilikom korištenja kolačića.