Dugo sam izbjegavala pisati o temi abortusa. Ne zato jer nemam što reći o njoj, već zato što je sve već davno napisano, kazano i dokazano. Ali opet nije dovoljno. I ne znam hoće li ikad biti dovoljno…

Zna se kad započinje život, zna se kad nastaje, zna se koliko vremena treba proći dok je ono spremno izaći u ovaj naš stvarni, opipljivi, okrutni svijet. Okrutni svijet u kojem majka diže ruku na vlastito dijete, skrivajući se iza zakona koji ju brani, veličajući po ulicama svoja prava, hodajući u crnini iz potpuno krivih razloga. Zna se sve, ali ne želimo znati. Ljepše je živjeti u neznanju. Ljepše je prati ruke od svega. Ljepše je prazninu koja ostaje nakon toga ispuniti lažnim pravima i slijepim opravdanjima.

Život nije život dok ga ne primiš u svoje ruke. Dijete nije vrijedno ako ima kromosom viška. Život nije život ako ga provedeš u bijedi i siromaštvu. Djetetu je bolje da umre, nego da se rodi u takvim uvjetima. Život rođenog djeteta je vrjedniji od života nerođenog djeteta. Nerođeno dijete nije dijete.

Ja se strašno bojim tog svijeta u kojem dijete više nije sigurno ni tamo gdje bi trebalo biti najsigurnije, najvoljenije, najsvetije. Bojim se svijeta u kojem majka traži svoja prava oduzimajući na taj način prava svom djetetu, prava koja njemu oduzimaju život. Ma otkud nam pravo?! I ja sam djevojka i ja štitim svoja ženska i ljudska prava. I ja ih želim, al’ ih se isto tako čvrsto odričem ako ta ista prava štete onom drugom. Onom koji je premalen da bi se borio i tražio ih. Želim svoja prava, al’ se opet iznova pitam, otkud nam pravo?

Otkud nam pravo tako nešto raditi i zahtijevati? Otkud nam pravo odlučivati o životu i smrti? Otkud nam pravo zatvarati oči pred tim užasnim zločinom? Gdje nam je strah? Gdje nam je sram pred tim sitnim bićem kojem nismo dozvolili da diše?

Na kraju krajeva, gdje nam je nestala ljubav?

Ljudi paradiraju ulicama i čude se da u 21. stoljeću moraju tražiti svoja prava na izbor. Ja sve to gledam i čudim se da u 21. stoljeću uopće raspravljamo o tome. O pravu na život. Život je život. Jednako važan. Jednako vrijedan. Jednako željen. I tvoj. I moj. I njegov. I njezin.

Dijete je dar.
Darovano ti je, čovječe!
Neprocjenjive je vrijednosti.
Ne odbijaj ga.
Voli ga.
Čuvaj ga.

Drage djevojke, žene, buduće majke, u sebi krijete najveći blagoslov koji će ikad ispuniti vaše biće. Zaštitite to malo stvorenje. Dio je vas. Prigrlite ga raširenih ruku i otvorenog srca. Ono treba vašu ljubav, ono treba vašu toplinu, ono treba vašu snagu. Ne postoji jače stvorenje od majke koja se bori za svoje dijete. Ne postoji veća ljubav od majčine ljubavi. Ta ljubav nikad nije bila potrebnija ovom svijetu.

Vrijeme je da zaustavimo igru u kojoj glumimo bešćutne bogove željne prava koja sa sobom ne nose nikakve odgovornosti. Vrijeme je da se prekinemo igrati s ljudskim životima. Vrijeme je da prekinemo tu igru jer u protivnom, izgubit ćemo. A gubitak će biti prevelik.

Vrijeme je da pobijedi ljubav! Vrijeme je da pobijedi život!

Život, dakle, biraj!

Autorica: Magdalena Marđetko

Osmrtnice ba

Zanima te i ovo?
Započela Devetnica Kraljici Mira, u čast 38. godišnjice Gospinih ukazanja
15. Lipanj 2019.

Medjugorje-info.com koristi kolačiće (cookies) kako bi se poboljšala funkcionalnost stranice i prilagodio sustav oglašavanja.