U operaciji djeteta sudjelovao je cijeli tim ginekologa, otorinolaringologa, pedijatara i neuroradiologa – njih ukupno 20. Ovaj izrazito zahtjevan zahvat prvi put je izveden u KBC-u Zagreb.
Majka Anita: Prekid trudnoće nije bio opcija
Novorođenče je imalo tumor koji bio gotovo veličine djetetove glave i zatvarao je dišne putove. Zahvat je bio rizičan i za majku i za dijete.
“Išla sam na redovni liječnički pregled, ultrazvuk i onda je liječnik rekao da vidi tumorsku tvorbu veliku i uputio me u Petrovu da se napravi magnet. Potvrđeno je i drugim ultrazvukom i magnetom da je tumor. Nije mi naravno bilo svejedno – šok i nevjerica. Relativno brzo sam se sabrala i kako sam u vjeri, predala sam to Bogu i odlučila vjerovati da će On to sve izvesti na dobro“, kazala je majka Anita za HRT.
No, unatoč opasnostima, hrabroj majci pobačaj nije bio opcija.
“Pitali su me želim li prekinuti trudnoću ili nastaviti i vidjeti kakav će biti tijek liječenja. Odmah sam rekla da prekid trudnoće nije opcija. Nakon toga je sazvan stručni konzilij i krenule su redovne kontrole”, rekla je Anita za RTL.
Za tumor su saznali u šestom mjesecu trudnoće.
“Neizvjesnost je bila ogromna od samog otkrića tumora. Liječnici su iznijeli prognoze i moguće komplikacije. Hvala Bogu, ništa od tih dodatnih komplikacija se nije dogodilo. Ostao je samo tumor koji su naknadno uspješno odstranili, a posljedice su zaista minimalne s obzirom na to što je sve moglo biti”, dodala je.
‘Ispalo je najbolje moguće’
Od poroda i operacije prošlo je mjesec i pol dana.
“Dobro se oporavljamo. Beba je stabilno, imamo još malih poteškoća s hranjenjem, ali nadam se da će se to s vremenom riješiti. Uskoro imamo prvu kontrolu i nastavit ćemo pratiti tumorske markere i sve posljedice koje su od tumora ostale. Pratimo kako će se on dalje oporavljati”, kaže Anita.
Ovo je treće dijete u obitelji.
“Bilo je neobično, prvi mi je to carski iako je treće dijete. Neobično mi je bilo, rodila sam ga i nisam ga vidjela. Došla sam tamo u bolnicu, on tamo pod aparatima u inkubatoru, neobično totalno. Prvo mi je bilo da osvijestim da sam uopće rodila, to mi je bilo nakon vaginalnih poroda čudno i neobično. Smjeli smo ga dnevno posjećivati, ali tek kad smo došli doma je to sjelo na svoje… Doma je atmosfera bila puno više opuštena, nekako drugačije, seke su bile oduševljene bracom. Još se malo uhodavamo, guramo. Fizički i psihički se dobro osjećam, zahvalna sam što je ispalo najbolje moguće što je moglo ispasti. Sad je beba već nekih oko 4 kg, mislim da je 55 cm imao po zadnjim mjerenjima. Dobro je, raste, razvija se, živahan je, dobro je”, istaknula je.
Kako je izvedena operacija?
Dijete bi bilo životno ugroženo ako bi se rodilo normalnim putem, stoga je tim liječnika morao razraditi plan i biti spreman na nekoliko varijanti liječenja.
“Tijekom carskog reza, kada je otvorena maternica, djetetova je glava izvađena, a ostatak tijela bio je u maternici pa je dijete bilo vezano za placentu i putem pupkovine dobivalo kisik. Pristupili smo glavi i pokušavali uspostaviti dišni put, objasnila je za HRT pročelnica Zavoda za neonatologiju i intenzivnu medicinu Ruža Grizelj.
Na operaciji je bilo 20 ljudi, a trajala je više od dva sata.
“Kada smo bili sigurni da smo uspostavili umjetno disanje preko tubusa koji je stavljen u dušnik, tada smo rekli – idemo poroditi dijete. Dijete je izvađeno kompletno izvan maternice, podvezana je pupkovina i nakon što smo ga stabilizirali, istoga je dana učinjeno kompletno odstranjenje tumora s obzirom na to da smo nekoliko sati nakon samog poroda primijetili u intenzivnoj da se tumor povećava”, rekla je Grizelj.
“Mi smo porodili tijekom carskog reza glavicu, vrat s tumorskom tvorbom i dio prsnog koša – onoliko koliko je bilo potrebno kolegama iz drugih struka i specijalnosti da pristupe operativnom polju”, rekla je Vesna Elveđi Gašparović, voditeljica Odjela babinjača u KBC-u Zagreb.
