Isus je uskrsnuo! Proslavili smo Uskrs, taj najveći kršćanski blagdan, svatko na svoj način.

No, jesmo li susreli uskrslog Isusa? Jesmo li ga gledali u oči ili su sumnja i tama ovili naš vidik? Pitajmo se, što imamo slično s onom dvojicom učenika koji na putu u Emaus nisu prepoznali Isusa, premda je s njima hodio ukorak? Bi li i nama, kao toj dvojici, Isus rekao: "Bezumni i srca spora da vjerujete što god su proroci navijestili!" (Lk 24,25) Kad razmišljam o tom događaju što se zbio na putu do Emausa, duh me tjera da sebe stavim u kožu jednoga od učenika. Oni su doživjeli da im je Učitelj raspet, osramoćen, bez suda i krivice osuđen i ubijen. Učenici su, zapravo, Učitelja ostavili još prije njegove smrti na križu. Možemo reći da je Isus za sljedbenike bio istinski mrtvac. Oni nisu mogli vjerovati da Isus, ako je Bog, može umrijeti. Gledajući iz njihove perspektive, oni su bili smeteni i gotovo iznevjereni u svojim nadanjima. Zato oni prigovaraju: "A mi se nadasmo da je on onaj koji ima otkupiti Izrael." (Lk 24, 21). Učenici su imali svoje planove, a Isus svoj način ostvarenja plana koji je njima bio neshvatljiv. Učenici su željeli demonstraciju Isusova božanstva u konkretnom životu svakoga od njih. Definitivno je da su Isusovi pratitelji stalno bili robovi svoga vremena koje nije gledalo na nebesko nego samo na zemaljsko. Stoga, gotovo da nije čudno što nisu prepoznali Uskrsloga. Ta oni ne mogu zemaljskim očima vidjeti nebesko. Oni su ipak Isusa doživljavali i promatrali kao jednoga od svojih, koji se, eto, odlikovao posebnim djelima. Učenici su Isusa iznova prepoznali po njegovoj riječi i lomljenju kruha. Tako je Isus morao svojom intervencijom svratiti pozornost na sebe i ponovno se predstaviti.

To Isus i danas čini svakome od nas. Svakodnevno se predstavlja i daruje u svetoj Misi, u svojoj riječi, u braći i sestrama, u šumu mora i tišini prirode. U Međugorju se naš Bog predstavlja na poseban način. On nas po Majci Mariji poziva na put u Emaus - na put do Boga. Marija nas upućuje na svoga Sina i poziva nas na nasljedovanje, na putovanje, na međugorski Emaus. U tom Emausu, koji se odvija na putu do Križevca ili Brda ukazanja, mnogi poput Isusovih učenika hode i umorni i razočarani, ali nakon susreta s Kristom i oni izgovaraju riječi: "Ostani s nama jer zamalo će večer i dan je na izmaku." (Lk 24, 29). Tako je to kad susretneš Isusa na svome životnom putu. Nakon toga susreta više ništa nije isto, čovjek pokrenut iznutra mora mijenjati život. Zato i međugorski hodočasnički pothvati jesu put po Mariji do Isusa. U tom smislu uputiti se u međugorski Emaus znači stati na onu istu stazu života na kojoj bijahu ona dvojica Isusovih učenika o kojima promišljasmo u ovim redcima.

Ako želite još dobrih kolumni kliknite na link

loading...
Osmrtnice ba

Zanima te i ovo?
„Milijun djece moli krunicu“ za mir i nestale svećenike
19. Listopad 2019.
Koristimo kolačiće kako bi Vam pružili bolje korisničko iskustvo i prilagodili sustav oglašavanja. U skladu s novim smjernicama privatnosti, moramo Vas upitati za pristanak prilikom korištenja kolačića.
Saznaj više Prihvaćam