„Sve što zovemo ljudskom povijesti (…) duga je i strašna priča o tome kako čovjek pokušava naći nešto što će ga usrećiti – nešto drugo osim Boga.“ (C. S. Lewis) Priča o Mladifestu je priča o mladim ljudima koji su otkrili da je njihova sreća u Bogu i zato dolaze u Međugorje to zajedništvo s Bogom i ljudima svjedočiti i živjeti.

Ovogodišnji 27. Međunarodni molitveni susret mladih, „Mladifest“ opravdano je započeo dan kasnije, odnosno 1. 08. 2016. kako bi se izbjeglo preklapanje sa 21. Svjetskim susretom mladih s Papom Franjom u Krakovu, u Poljskoj, koji je završavao 31. 07. 2016. Kao i inače, program je završio 6. 08. 2016. na blagdan Preobraženja Gospodinova svečanom Svetom Misom na Križevcu u 5,00 sati ujutro koju je predslavio međugorski župnik fra Marinko Šakota. I ovaj put blagdan Preobraženja nije bio tu samo po liturgijskom kalendaru, nego je doista predstavljao slavlje tisuća mladih duša koje su se „preobrazile“ Gospinom blizinom te milostima molitve i sakramenata na ovom „najvažnijem programu na zemlji u ovom trenutku“ (P. Ike Mandurić). I kao što je apostolima bilo teško sići s Tabora - s druženja s Isusom i prorocima – na ceste svakodnevice, tako je i završetak Mladifesta odjeknuo prazninom u eteru, u duhovnom sadržaju dana, u iščekivanju susreta, u druženju, u pjesmi, u slavlju… barem u mom srcu, a vjerujem i u srcima mnogih, onom prazninom koja nestrpljivo čeka ponovno punjenje na slijedećem, 28. Mladifestu dogodine.

ORGANIZACIJA
Mladifest se ove godine odvijao pod geslom „Budite milosrdni“ u skladu s Godinom milosrđa kojeg slavi univerzalna Crkva. U skladu s tim, cijeli molitveni susret je protekao u znaku vježbanja primjećivanja dobra oko nas i za što veći rast u milosrđu: milosrđu za poštivanjem različitosti, za strpljivost, za točnost, milosrđe prema prirodi u ne bacanju smeća... koje su iz dana u dan župnik fra Marinko Šakota ili fra Stanko Ćosić – inače koordinatori programa, stavljali pred učesnike, njih četrdesetak tisuća iz 69 zemalja.
Događaje Festivala glazbom i pjesmom pratilo je 90-ak članova Međunarodnog zbora i orkestra pod ravnanjem prof. Damira Bunoze, a u njemu su bili mladi iz 20 zemalja. Festival je simultano prevođen na 17 jezika, a izravno su ga prenosile mnoge radiopostaje i Internetski portali.
Zaštitni znak ovih zadnjih, više nego uspješnih, Mladifestova postao je TIMSKI RAD ljudi okupljenih oko župnika: to su ljudi sa Radio Mir-a Međugorje, zatim tehničari zvuka Informativnog centra MIR - Međugorje, prevoditelji, ljudi zaduženi za sliku i fotografiju iz Digital foto video studio Đani, zajednica Cenacolo koja je uredila vanjski oltar, pripremila stometarsko platno za ispisivanje molitvenih nakana koje su se u petak 5. 08. prinijele na svetoj misi i izvela svoju čuvenu predstavu „Credo“, mladi FRAMAŠI zaduženi za volontiranje, poticajni filmić sa svjedočanstvima i vizualni identitet Mladifesta koji sve više postaje prava „fora“ – od znakova loga, natpisa i plakata, kreativnih propusnica i inspirativnih majica… Ove se godine s ljubičastih podloga volonterskih uniformi na prekrasnoj franjevačkoj mladeži isticala poruka sv. majke Tereze: „DO SMALL THINGS WITH GREAT LOVE!“ iliti „Čini male stvari s velikom ljubavlju!“

SLUŽBENI POČETAK
Službeni početak Festivala bio je u ponedjeljak 1. kolovoza na vanjskom oltaru. Krunicu je u 18 sati predmolio fra Karlo Lovrić. Nakon predstavljanja mladih sudionika po državama uslijedila je sveta misa koju je predslavio provincijal Hercegovačke franjevačke provincije dr. fra Miljenko Šteko u suslavlju s 320 svećenika.

PROGRAM PO DANIMA
Svako jutro dan je započinjao molitvom krunice na Brdu Ukazanja u 6 sati. Program se zatim nastavljao od 9 sati na vanjskom oltaru molitvom i prikazivanjem kratkog filma sa svjedočanstvima mladih međugorskih hodočasnika o temi milosrđa. Nakon toga su slijedile jutarnja kateheza i svjedočanstva. Jutarnji program je završavao oko podneva. Popodnevni program započinjao je opet filmom, a zatim su slijedila svjedočanstva sve do večernjeg molitvenog programa u 18, 00 sati koji je zajedno sa krunicom, svetom misom te molitvama ili klanjanjem nakon mise znao trajati i do 22,00 sata u noći, pa ipak nikome nije bilo dosadno niti preteško – kako su svjedočili brojni mladi!!!
Svih dana Mladifesta brojni svećenici su tokom cijeloga dana bili su na raspolaganju za sakrament ispovijedi. Osim postojećih ispovjedaonica, na prostoru oku crkve s kojih su bile dignute klupe, svakodnevni redovi mladih koji čekaju na ispovijed oko improviziranih ispovjedaonica bili su stalna slika i dokaz kako je Božje milosrđe na djelu.

PRVI DAN (2. 08.)
Jutarnju katehezu prvog dana imao je don Damir Stojić, član Salezijanske zajednice u Hrvatskoj, o Božjem milosrđu, o Milosrdnom Ocu.
U jutarnjem dijelu programa svjedočili su fra Boris Barun, svećenik pariške franjevačke provincije i dr. Csókay András iz Mađarske, koji je posvjedočio o svom obraćenju i o teškim trenucima u životu nakon smrti sina.
U popodnevnom dijelu programa od 16 sati svjedočili su prvo bračni par Annie i Thierry Mazetier iz Francuske. Govorili su o svome obraćenju i o tome kako je brak divan Božji dar koji je moguć unatoč patnji. Drugo svjedočanstvo dao je Massimo Di Bernardo iz Italije, spiker na radiju i prof. talijanskog i latinskog jezika koji sklada i piše pjesme duhovnog sadržaja, a već 6 godina je član Međunarodnog zbora i orkestra.
Središnji dio prvog dana Mladifesta u 19 sati bila je sv. misa koju je predslavio i propovijedao don Damir Stojić, u koncelebraciji 440 svećenika. Nakon svete mise uslijedila vrlo emotivna i ekspresivna molitva sa svijećama, a zatim molitva pred križem.

DRUGI DAN (3. 08.)
Katehezu drugog dana imao je p. Ike Mandurića, član Družbe Isusove iz Zagreba, prošlogodišnji voditelj seminara za svećenike. Govorio je tako nadahnuto i snažno, te konkretno objasnio mladima što to znači biti milosrdan. Prvo jutarnje svjedočanstvo imao je Robert Rukavina koji sa suprugom Nadom očekuje 10. dijete. On s udrugom Kup Karmel iz Zagreba organizira Hodočašće obitelji u Međugorje, a u drugom svjedočanstvu jedna je sudionica Hodočašća obitelji, Marijana Rašić, posvjedočila o tome kako im je to hodočašće pomoglo da se izmiri sa svojim suprugom i ne odluči za razvod. Predstavljena je i Udruga Marijine ruke, udruga za potrebite u župi Međugorje, koju je predstavio vidjelac Jakov Čolo. Mladima je svjedočio i Mijo Mioč, koji je u zajednici Milosrdni otac, u Bijakovićima. Tu zajednicu osnovao je pok. fra Slavko Barbarić.
U popodnevnom dijelu programa mladima je govorio Francesco Vaiasuso iz Italije o svom oslobođenju od sotonina opsjednuća. Mladima se predstavio i član Međunarodnog zbora i orkestra Viktor Neugebauer iz Mađarske koji je govorio o svojoj misiji. Na kraju popodnevnog dijela programa o biciklističkom hodočašću za mir, na relaciji Međugorje - Padova svjedočio je Franjo Lovrić, sudionik tog hodočašća.
Središnji događaj i ovoga dana bila je sveta misa, koju je predslavio fra Ivan Penavić, mladomisnik, član Hercegovačke franjevačke provincije, a propovijedao je pater Ivan Ike Mandurić. U koncelebraciji je bilo 446 svećenika. Preko livestreama, program je pratilo 416 200 gledatelja.
Nakon večernje svete mise, održana je procesija mladih u obliku srca, koja je kao i prošle godine bila u prostoru ispred vanjskog oltara crkve sv. Jakova s Gospinim kipom. Nakon što je Gospin kip donesen do oltara, počelo je klanjanje Isusu u Presvetom oltarskom sakramentu.

TREĆI DAN (4. 08.)
Treći dan Festivala bio je nekako posebno bogat milostima. Toga dana crkva se sjećala Arškog župnika sv. Ivana Mariju Vianneja – čovjeka koji je siromašan ljudskom mudrošću, ali bogat Božjom snagom, uspio svojom vjerom obratiti cijelu svoju župu i puno drugih ljudi. I baš ta snaga vlastite življene vjere i obraćenja osjećala se u svim katehezama i svjedočanstvima u danu. Jutarnju katehezu držao je vlč. Ciril Ćuš, župnik u dvjema slovenskim župama, Žetale i Stoperce. Zajednicu „Majka Krispina“ koja djeluje u Međugorju, predstavila je djelatnica Suzana Kosinec. Briga zajednice je usmjerena na zaštitu života djevojaka i majki koje su ranjene u vlastitim obiteljima i društvu. Vlč. Marijan Štingl, mladomisnik iz Hrvatske posvjedočio je o svom svećeničkom zvanju koje se dogodilo u Međugorju, a kao posebni znak Gospine ljubavi pokazuje sam datum njegova ređenja: 25. lipnja 2016. Na kraju jutarnjeg programa svjedočio je i član Međunarodnog zbora i orkestra Vincenzo Farinaceo iz Italije.
Popodnevni dio programa bio je u znaku zajednice Cenacolo o tome kako je zajednica promijenila njihove živote. Oni su i pjevali i svirali ovoga popodneva, umjesto Međunarodnog zbora i orkestra. Program se nastavio od 18 sati molitvom krunice i sv. misom u 19 sati koju je predvodio vlč. Marijan Štingl, a propovijedao je vlč. Ciril Ćuš. U koncelebraciji je bilo 407 svećenika.

PREDSTAVA ZA MLADE: „CREDO“
Nakon večernje svete mise, i ove je godine zajednica Cenacolo izvela svoju poznatu predstavu za mlade „Credo“ s kojom su se upravo bili vratili iz Poljske sa Svjetskog susreta mladih na kojem su je izvodili više puta. Čudo je kako su je brzo uspjeli dovesti, postaviti, izvesti i raspremiti – i doista ta njihova žrtva zavređuje veliko divljenje i zahvalnost. Marco Zapella, voditelj muške kuće u Međugorju i odgovoran za ovaj projekat kazao je što im znači sudjelovanje na Festivalu mladih: „Za nas to nije nikakav spektakl, to je za nas Evanđelje. Ovo je velika zahvala fratrima i veliko zadovoljstvo i veliki dar za nas. Oko 80 ljudi sudjeluje u ostvarivanju ove predstave, koja govori o Božjem milosrđu jer to je upravo naš poziv: naviještati onima koje susrećemo da je Isus pobijedio smrt, našu smrt! Da posljednju riječ nema smrt nego Uskrsnuće.
Predstava je nastala iz kreativnosti mladih i njihovog ozbiljnog i predanog rada. Iza umjetničkih projekata u Zajednici stoje sati i sati proba, čitanje Riječi Božje, izrada koreografije, montaža i demontaža pozornice, svjetala... Ponekad odričući se sna, nogometa, slobodnog vremena. Dobre stvari nastaju iz žrtve, koja im daje autentičnost i uvjerljivost.
U našim mjuziklima nema glume, nego se živi uskrsnuće: sudjeluju mladi ljudi koji su do nedavno bili mrtvi, a sada su uskrsli po Božjoj ljubavi. Mladi koji su bili izgubljeni po ulicama, koji su bili sposobni plesati i govoriti o sebi jedino uz pomoć kojekakvih supstanci danas to mogu činiti čista srca, prevladavajući strahove i stidljivost. To nisu predstave, nego realnost, iskaz čuda koja su se u nama dogodila. To je priča o Isusu koji je došao da nas spasi, priča koja traje evo sve do naših dana.“

ČETVRTI DAN (5. 08.)
U petak, 5. kolovoza jutarnji program počeo je molitvom fra Marinka Šakote i nastavio se katehezom fra Antonia Šakote, franjevca na službi u Mostaru. Potom je slijedilo svjedočanstvo Magnusa MacFarlane-Barrowa iz Škotske koji je se na neki način nastavio na svoje svjedočanstvo od prošle godine, iznoseći nove podatke o djelovanju i uspjesima humanitarne organizacije Mary's Meals (Marijini obroci) koju je utemeljio, a čija podružnica djeluje i u Međugorju. Prikazan je insert iz nagrađivanog filma „Generacija Nade“ koji priča priču o onima koji su jednom primali Marijine obroke, a koji sada pronalaze svoj glas. Zovemo ih "Generacijom nade" jer su to mladi ljudi koji će, nahranjeni i dobro obrazovani, izdići svoje zajednice iz siromaštva i zajedno izgraditi svjetliju budućnost za svoju djecu. Jimmy sa Haitija je jedan od protagonista navedenog filma koji se svojom glazbom i svjedočanstvima bori za bolju budućnost svoje zemlje. Njegove pjesme „zapalile“ su sve prisutne na vanjskom oltaru i ispred njega i svi sudionici sjedinili su se u jedno veliko, plesno kolo. Posebna atmosfera radosti i zajedništva mamila je suze i onima koji su bili tamo i onima koji su sve to pratili preko ekrana.
U popodnevnome dijelu od 16 sati sudionici su mogli čuti Gorana Ćurkovića i njegovo nevjerojatno svjedočanstvo o snazi Božje ljubavi koja je protiv svih pravila, pa čak i smrti sačuvala njegov život i učinila od njega muža i oca petero djece. Potom je govorio dr. sc. Elio David Alvarenga, iz Hondurasa, rektor katoličkog sveučilišta „Naše Gospe Kraljice Mira“. U malom gradiću Danlí okruženom planinama, u provinciji El Paraíso na jugu Hondurasa, 2006. godine podignuta je vjerna kopija crkve sv. Jakova Apostola. Dva okolna brda pretvorena su u Podbrdo i Križevac, a postavljen je i Plavi križ. Mjesni je biskup to mjesto proglasio svetištem i od tada je mali Danlí, postao stjecištem hodočasnika iz cijele Latinske Amerike.
Večernju svetu misu od 19 sati predslavio je fra Petar Komljenović, mladomisnik iz Provincije Presvetog Otkupitelja Split-Sinj, u suslavlju 388 svećenika. Propovijedao je fra Antonio Šakota, a nakon svete mise uslijedilo je klanjanje. Tijekom mise odnosno za vrijeme molitve vjernih prinijelo se platno na kojemu su mladi kroz dane Mladifesta pisali svoje molitve i zahvale.
U simboličnom obredu POSLANJA prisutni svećenici blagoslovili su predstavnike mladih koji će sa simboličnim darovima – križem, krunicom i slikom Milosrdnog Isusa poći u poslanje svaki u svoju zemlju, da tamo žive ono što su primili.
Ove večeri na svetoj misi bilo je prisutno i 25 mladih fratara, koji se pripremaju za vječne zavjete, iz 5 provincija hrvatskog naroda.
Na kraju misnog slavlja još jednom se svim sudionicima obratio međugorski župnik i glavni animator ovog velikog slavlja Božjeg Milosrđa: fra Marinko Šakota koji je kazao: „Došli smo do kraja 27. Mladifesta! Stalno mi dolazi samo jedna riječ: Hvala! Hvala! Bogu hvala! Hvala Gospi dragoj, Kraljici mira! Hvala svima koji su sudjelovali u pripremi i u realizaciji programa! Hvala svima vama dragi mladi prijatelji“!

VRIJEME ZA ODLUČNOST I ODGOVORNOST
U svojoj jednostavnosti i iskrenosti poruke sa ovogodišnjeg Mladifesta bile su baš nekako proročke. Počevši od prvog predavača don Damira Stojića koji je govorio o milosrđu kao iskustvu Božje ljubavi. Zatim P. Ikea koji je objasnio kako pravo kršćanstvo nisu „prazne riječi“ nego konkretna LUDOST KRIŽA – ona koju je Isus živio dajući ne neki tuđi život, ne neko tuđe vrijeme, nego svoj život i svoje vrijeme. I to je MILOSRĐE – dati od svoga!!! I Od svoga manjka… Baš onda kad nemaš vremena - dati vrijeme, kad si gladan - dati još gladnijima, kad si umoran – dati umornijima, kad si bolestan – dati bolesnijima… Jer ako dajemo od svoga suviška, to nije nikakva novost za svijet. I svjetski bogataši tako rade. Ono što će druge oduševiti za evanđelje biti će kad vide da mi dajemo od svoga manjka - a to je moguće jedino s Isusom! Prekrasno je objasnio prispodobu o Milosrdnom Samaritancu koja se ove Godine Milosrđa tako često spominje. Naime, milosrdni Samaritanac nas uči što je to milosrđe - kako se trebamo ponašati, kako trebamo „davati od sebe“ kao što je on pronašavši unesrećenog dao svoju komotnost, položivši njega na konja, dao od svog vremena jer je sad išao sporije, dao od svog plana jer je sad morao i prespavati, dao od svojih sredstava jer je sad morao platiti i njegu za drugoga… Jedino ovako življeno kršćanstvo bit će izazov i prava opasnost za ovaj svijet.
Svjedočanstvo vlč. Cirila Ćuša pokazalo je koliku snagu imaju molitva i praštanje, toliku da mijenjaju srca ljudi koji su nam činili zlo i ono nam daje putokaz u ovim vremenima u kojima se već događaju i još će više biti progona kršćana.
A zadnja kateheza fra Antonija Šakote koji je za inspiraciju uzeo razmišljanja iz knjige "Vjera zlih duhova. Ateizam koji je premašen" od Fabrice Hadjadja pokazala je kako je zapravo pred nama duhovna borba sa Sotonom koji se osim u cjelokupno društvo, infiltrirao i u same duhovne pokrete. Evanđelista Marko opisujući Isusove susrete sa Sotonom zapravo pokazuje kako Sotona dobro poznaje Isusa i kako u njega vjeruje, dok su sami apostoli prikazani kao neznalice i sumnjičavci. Ali ono što razlikuje vjeru Sotone i vjeru apostola je poniznost i poslušnost Bogu, jest spoznaja i prihvaćanje Božje ljubavi. I upravo je to bio glavni poziv fra Antonija okupljenoj mladeži – da se ne zaustavljamo na vanjskim, površnim stvarima i sudovima, jer ćemo tako i mi „odbaciti“ mnoge carinike i grešnike poput Mateja i Zakeja, nego da budemo „službenici Božjeg milosrđa – sakramenti Božje prisutnosti na zemlji“ koji će u drugom čovjeku vidjeti ono skriveno DOBRO koje nitko drugi ne može vidjeti i tako mu otvoriti put prema obraćenju.

ŽIVA CRKVA
Na neki način, u ovom trenutku povijesti i stanju u crkvi i svijetu, ovaj Mladifest je bio prekretnica: jedan znak kako ulazimo u vrijeme opredjeljenja: za ili protiv Božjih zakona! Vraćajući se kući, svatko onaj tko je bio u Međugorju, tko je čuo i doživio ovu snagu „žive crkve“ ne može više biti ravnodušan i pasivan prema izborima koje mu nudi svijet. Više nego ikad kateheze i svjedočanstva govorila su o prisutnosti zloga u svijetu, razotkrivala njegovu taktiku i mržnju prema stvorenjima te njegovu silnu potrebu da on kao nečisti duh sve učini nečistim!!! A s druge strane iste te kateheze i svjedočanstva govorile su o tome kako Bog ima konačnu riječ. Ono što se u Međugorju čulo i vidjelo ovih dana Mladifesta bila je SNAGA SAKRAMENATA: ispovijedi, euharistije, svećeništva, braka… Vidjelo se kako Gospa, iz korijena, iz srca, preko sakramenata uzdiže „novu, živu Crkvu i svećenike srca“ čija moć nije u „ljudskoj mudrosti“ nego u veličini spoznaje Božjeg milosrđa koja kao da nam poručuje: „To vam rekoh da u meni mir imate. U svijetu imate muku, ali hrabri budite – ja sam pobijedio svijet!« (Iv 16, 33)!“

Osmrtnice ba

Zanima te i ovo?
U Posušju kršteno 13-ero djece
22. Travanj 2019.

Medjugorje-info.com koristi kolačiće (cookies) kako bi se poboljšala funkcionalnost stranice i prilagodio sustav oglašavanja.