Godina 2017. bila je godina označena proslavom 100. Obljetnice Gospinih ukazanja u Fatimi.

Vjernički narod u srcu se nadao da će upravo na završetku ove Jubilarne godine doći i do službenog priopćenja Svete Stolice o statusu Gospinih ukazanja u Međugorju u kojima Gospa nastavlja svoju misiju spašavanja svih duša i njihovog prikazivanja Bogu. I u kojima nastavlja pozivati svijet na još jaču molitvu, post i odricanje.

Početkom godine u Međugorju je boravio poseban Papin izaslanik, nadbiskup varšavsko-praški mons. Henryk Hoser, koji je trebao analizirati postojeću pastoralnu situaciju u Međugorju. Već u prvom i jedinom nastupu u crkvi sv. Jakova u Međugorju mons. Hoser je u propovijedi povezao ukazanja u Međugorju i Ruandi, a na kraju posjeta, na konferenciji za novinare, govorio je o Međugorju kao svetištu u rangu Lurda i Fatime. Izvještaj je dovršio tijekom lipnja. Sam je otkrio kako je njegovo izvješće pozitivno za Međugorje. U međuvremenu je u talijanskim novinama La Stampa izašao tekst uglednog vatikaniste Andree Torniellija, u kojem je dao presjek rada Povjerenstva koje je 2010. utemeljio papa Benedikt XVI kako bi istražio okolnosti onoga što se u Međugorju događa. Tornelli navodi kako u Izvješću Povjerenstva stoji kako je zasad moguće utvrditi autentičnost samo prvih sedam dana ukazanja koja su se dogodila između 24. lipnja i 3. srpnja 1981. Za sada su nagađanja da bi Međugorje trebalo biti proglašeno „pontifikalnim svetištem“ i doći pod upravu Svete Stolice. Moguće je čak da će, misle neki, papa Franjo upravo mons. Henryka Hosera imenovati prvim upraviteljem toga novoga-staroga svetišta. Ipak, sve su to do sada samo nagađanja jer papa Franjo još uvijek nije izgovorio službenu prosudbu Crkve.

I dok „iznad“ Međugorja i dalje lebde ova crkveno-pravna previranja, vjernički narod nastavlja i dalje dolaziti i častiti svoju nebesku Majku. Ove je godine bio osjetni pad hodočasnika iz Italije, ali su s druge strane bila brojna hodočašća istočnih naroda, od Poljaka, Slovaka, Čeha, Ukrajinaca, Rumuna… Koreanski hodočasnici uvijek su tu posebno u najmirnijim razdobljima godine. Otvorili su se novi putovi za hodočasnike iz Indonezije i Indije, a ponovno je pojačan broj i hodočasnika iz Amerike. Hodočasnici iz Irske također su česti i kao i uvijek otvoreni za razne humanitarne projekte. U razgovoru sa svima njima mogu se i dalje čuti predivna svjedočanstva osobnog obraćenja, susreta s Bogom i Gospom… Svjedočanstva milosti u osobnom i obiteljskom hodu u vjeri, nadi i ljubavi. Svi skupa se slažu da ovdje u Međugorju pronalaze „nešto“ što nema nigdje drugdje u svijetu, nešto što ih vuče da se uvijek iznova vraćaju.

Međugorje nekako kao da u sebi utjelovljuje onu davnu evanđeosku tvrdnju: Kamen koji odbaciše graditelji, postade kamen zaglavni… I kao što u logici Evanđelja ono neznatno i odbačeno od službene hijerarhije svijeta, na kraju kroz ljubav i žrtvu mijenja taj isti svijet, tako i vjernici koji žive Gospinu školu Međugorja u duhu osjećaju istinitost njezinih poruka za baš ovaj sadašnji trenutak. Tako suvremeno odzvanjaju riječi pokojnog fra Slavka u kojima je na neki način sažeo ono što Gospa ovdje u Međugorju želi kroz nas i s nama: „Marija je Majka. Ona svako dijete jednako ljubi. Zato je svako dijete i pozvano da jednako svjesno pridonosi svojim životom ono što može i tamo gdje može. Crkveni je život – život zajedništva. U njemu svatko ima svoje mjesto i to nenadomjestivo. Nitko ne može umjesto drugoga ljubiti.„

Paula Tomić/medjugorje-info.com

ines-grbic-kolumne.jpg

mrezalica-book-evangelizacija.jpg


marijine-ruke1.jpg

molitveni-program-u-medugorju.jpg

Medjugorje-info.com koristi kolačiće (cookies) kako bi se poboljšala funkcionalnost stranice i prilagodio sustav oglašavanja.