Ono što je sv. Katarina Sijenska za Italiju, sv. Terezija Avilska za  Španjolsku, to je sv. Ruža Limska za Peru i cijelu Latinsku Ameriku.

Toj  svetici u čast podignute su katedrale, crkve i kapele, kao zaštitnicu  časte je biskupije i župe. Ona je u svoj Latinskoj Americi  najpopularnija svetica.

Ruža se rodila u Limi, glavnom gradu Perua, 20. Travnja 1568., kao kći  Gašpara Floresa i Marije de Oliva, španjolskoga podrijetla. Bila je  njihovo deseto dijete, ali neobični znakovi njezine buduće svetosti  pokazali su se već tijekom samog njezina rođenja. Majka nije trpjela  nikakvih bolova pri porodu, što nikako nije bio slučaj s prethodnom  djecom!

Na krštenju je po baki dobila ime Izabela. No mlada kućna pomoćnica,  Indijanka imenom Marijana, promatrajući malenu u kolijevci, tvrdila je  da joj se lice na trenutak pretvorilo u ružu, a nešto kasnije kad je  maloj bilo tri mjeseca njezine starije sestrice ugledale su kako  prekrasna ruža lebdi iznad kolijevke. Majka Oliva je shvatila da je to  znak s neba, pa je to lijepo ime prihvatila cijela obitelj (osim bake  Izabele koja se dugo tome opirala). Međutim, kad je biskup Lime sv.  Turibije krizmao djevojčicu, učinio je to na ime Ruža. Tim imenom ona je  ušla u povijest svoje domovine i cijele Crkve.


Njezin je otac bio vojno lice i vršio je dužnosti koje je dobivao od  španjolskog potkralja u Novom Svijetu. Novaca je ipak manjkalo, pa je  majka Oliva upotpunjavala kućnu blagajnu ručnim radom kojim su se bavile  sve njezine kćeri još kao djevojčice, a u svojoj kući otvorila je i  školu za djecu.

Mala je Ruža odmalena jako napredovala i sve ju je zanimalo. Ipak,  najviše su je fascinirale dvije slike koje su visjele u spavaćoj sobi  njezinih roditelja. Na jednoj je bio naslikan Mali Isus, a na drugoj  Isus s trnovom krunom. Kad bi stariji ušli u tu spavaću sobu, često su  znali zateći sasvim malu Ružu kako kleči u žarkoj molitvi zagledana u  Isusa.

Kad je tako malena zgnječila prstić na ruci, liječnik onog  vremena iščupao joj je nokat bez ikakve anestezije. Kako nije ispustila  ni jauka, liječnik ju je pohvalio za izvanrednu hrabrost, a ona je samo  uzvratila gledajući Isusa s trnovom krunom: „Ova je kruna Isusu zadavala  puno više boli!“
Svi su bili fascinirani djevojčicom. Mama, koja je bila stalno okružena  bilo svojom, bilo tuđom djecom, lako je zaključila da je Ruža jako  pametna. Odlučila ju je naučiti čitati i pisati. Ne zaboravimo da se sve  događa u 16. stoljeću.

- Oliva! Ali maloj je samo tri godine! Daj saberi se! – protestirala je baka Izabela.
- Ona je moje dijete. Ako je želim naučiti, to znači da sam sigurna da  to mogu i učiniti. Osim toga, ona je inteligentnija od većine djece  njezina uzrasta. Majko, donijela sam odluku, i nema potrebe da gubimo  vrijeme na raspravu.

- Starijoj kćeri Bernardini zatim je naložila: - Sutra kupi bilježnicu za Ružu. Ona treba imati vlastitu bilježnicu.
- Ipak, ona je prilično mlada. Nije li tako, draga? – opreznim tonom  upitao ju je suprug Gašpar. No on je ionako naobrazbu njihovih kćeri  prepustio Olivi.
- To je moja stvar - uzvratila je razdražljivo. - Kupi joj i jednu  knjižicu - dodala je okrenuvši se Bernardini. - Bit će dovoljan  životopis svete Katarine Sijenske. Tekst je jednostavan. Šteta što se  tvoja knjižica o toj svetici tako pohabala...


 I tako je Oliva počela poučavati Ružu. Međutim, zapanjilo ju je da nije  polučila uspjeh u koji je bila tako sigurna. Ruža, inače tako  inteligentna, činila se neizrecivo tupom suočena sa slovima abecede.  Nakon nekoliko ponižavajućih primjedaba i pljuska, Oliva je pomislila da  bi dijete ipak moglo biti spremno za sljedeću lekciju.
     - Napisala sam ti po jedno slovo abecede na vrhu svake stranice  bilježnice - rekla je Ruži. - Pođi u spavaću sobu i sve ih prepiši.  Ovdje je prevelika buka. Ruži su se obrazi zarumenjeli od sigurnosti da će to biti u stanju i  obaviti, pa je žurno otišla u spavaću sobu s olovkom i bilježnicom.  Zadovoljna se vratila nakon pola sata.

- Pogledaj, mama, prepisala sam svako slovo! Oliva je uzela bilježnicu  puna iščekivanja. No, namrštila se i u ljutini tako gurnula Ružu da je  gotovo pala na pod.
- Ne, sve si krivo prepisala! - vikala je.
- Oprosti mi, mama. Molim te, ponovno mi pokaži kako se pišu slova. Pokušat ću još jednom puno bolje.
- Oliva je ponovila prvu lekciju. Zatim je naglo zaklopila knjigu.  Mašući kažiprstom prema maloj, strogim je i odlučnim glasom naložila: -  Ružo, sada idi u svoju sobu i pokušaj ponovno. Ovaj puta da si bila  pažljiva!

Nakon nekog vremena mala se učenica vratila. Sjela je pokraj majke i  puna nade iščekivala majčinu reakciju. Nije trebala dugo čekati. S  uzvikom gnušanja Oliva je zavitlala bilježnicu preko cijele sobe i ona  je pala tik do nogu bake Izabele.

- Beznadna glupačo! Makni mi se s očiju! Danas više ne mogu gubiti vrijeme na tebe!

Baka Izabela podigla je bilježnicu i ustala sa stolice. - Dođi svojoj  baki. Vrijeme je za pouku iz vjeronauka - rekla je mekim glasom. Danas  ću ti pričati o Djetešcu Isusu.

Ružino je lice zasjalo. Brže bolje skliznula je s mjesta gdje je sjedila pokraj svoje majke i krenula preko sobe.

- Ružo, isti tren da si stala! - odlučno joj zapovjedila. - Ja ću ti reći kad smiješ otići.
- Ali, majko, upravo si joj rekla da ti se gubi s očiju - primijetila je Bernardina podižući glavu s ručnog rada.
- Ruža, sva zbunjena, prvo pogleda baku, a onda majku.
- Što da napravim, draga mama?
- Pođi u svoju spavaću sobu. Za nekoliko minuta stižem i ja, pa ću te staviti spavati.“

Kako je djevojčica poslušala, majka joj je dodala olovku i bilježnicu i  rekla: - Ponesi to sa sobom. Ako ih ostaviš ovdje, zagubit će se.

Nekih petnaestak minuta kasnije Ruža je dotrčala u dnevnu sobu.

- Pogledaj, mama! Vidi što sam ispisala!

Oliva je onako s izrazom dosade bacila pogled na otvorenu stranicu bilježnice, a onda na trenutak ostala bez daha.

- Zašto je ovo sada tako savršeno! - uskliknula je. - Otkud takva promjena!

Potpuno zaprepaštena pružila je bilježnicu svom suprugu. Gašpar je stao  listati stranice, a onda i baka Izabela. I dok su se oni uglas divili  savršenosti njezina rada, Ruža ih je još više zaprepastila idućim svojim  činom. Uzela je svoju knjižicu o Katarini

Sijenskoj i pročitala  nekoliko odjeljaka s lakoćom i brzinom, premda samo nekoliko minuta  ranije nije bila kadra pročitati ni jednu jedincatu rečenicu.

- Ružo, kako si to tako brzo naučila? - upitala ju je Oliva kad je njezina trogodišnja djevojčica pokazala što zna.

Ružine oči su zasjale, a osmjeh bio pun miline.

- Mama, zamolila sam Malog Isusa da mi to pomogne naučiti da tebe spasim od muka mog poučavanja. I on je to učinio!

Pa ipak, što je Ruža podrazumijevala kad je rekla da ju je Mali Isus  naučio pisati i čitati?

Jednostavno, kao odgovor na njezinu molitvu punu  pouzdanja upućenu Djetetu Isusu, on je u njezinu pamet ulio trenutačno  shvaćanje onog što ju je majka Oliva nastojala poučiti. Kasnije će Ruža  primiti bezbroj takvih milosti promatrajući puna ljubavi svete sličice.  Zato ih je uvijek koristila neovisno od dubina i visina molitava u koje  je znala zapadati.


Ova istinita priča samo je jedan od detalja iz mističnog života ove  trećoredice dominikanke, koju je crkvenim dužnosnicima odgovornim za  proglašavanje Ruže svetom, pod prisegom ispripovjedila njezina majka.


izvor:stellamaris-naklada/photo:radiolibertad

Osmrtnice ba

knjiga-fra-tomislava-pervana.jpg

ines-grbic-kolumne.jpg

molitveni-zid-1.gif

marijine-ruke1.jpg

molitveni-program-u-medugorju.jpg

podrzite-nas-rad-2.png

katolicko-glasilo-mi.jpg

Zanima te i ovo?
Evanđelje dana, 19.9.2018.
19. Rujan 2018.
Zanima te i ovo?
Čudo krvi sv. Januarija; svakog 19.9.
19. Rujan 2018.

Medjugorje-info.com koristi kolačiće (cookies) kako bi se poboljšala funkcionalnost stranice i prilagodio sustav oglašavanja.