Postolar Željko Vrđuka (66) i njegova supruga Dragica (63) iz Siska besplatno popravljaju cipele za predškolce, profesionalne plesače i sugrađane starije od 90 godina

Omiljeni su među sugrađanima, a imaju više stotina klijenata. - Moj djed i otac bili su postolari, pa sam i ja izučio taj zanat koji sam radio cijelog života. Postolarsku radnju u Sisku imam već 26 godina, a pomaže mi supruga Dragica, po struci tekstilna radnica. U mirovini smo oboje, no županija nam je dopustila rad četiri sata na dan jer je riječ o deficitarnom zanimanju - govori Željko Vrđuka (66) za 24 sata držeći u rukama otmjenu žensku cipelicu na kojoj je upravo počeo raditi.

Ideja da pomognu drugima došla je spontano. - Bilo je ljeto i škole su išle u posjet Lonjskom polju. Među učenicima bio je dječak koji je nosio ženske gumene čizme na petu, a peta se raspala.

Učiteljica ga je dovela k nama, a kad smo skinuli čizmice, vidjeli smo upaljena crvena stopala. I danas plačem kad se sjetim njegove bijede – priča potresena Dragica dodajući kako je bilo još sličnih priča.

- Kasna jesen, vani magla i mraz, a nama na vrata dolazi učenica s platnenim tenisicama kroz koje su probili prsti. Pita nas možemo li joj to zalijepiti. Dragica se rasplakala te joj je kupila nove tenisice i dala joj ih. Sljedeći dan djevojčica se vratila u istim poderanim starim tenisicama te rekla da joj je nove uzela mama i dala ih sestri – nastavlja Željko.

Potreseni tuđom neimaštinom odlučili su na svoj način pomoći siromašnima. - Zato smo odlučili pomoći mališanima koji tek kreću u život, profesionalnim plesačima, ali i onima starijima od 90 godina. Oni su se tijekom života naradili. Mi radimo isključivo popravke s kožom, ne radimo nove cipele i kod nas nema sintetike. No znate, ljudi su ponosni i u svojoj bijedi, tako da nikad nismo osjetili da nas iskorištavaju. Više je njima neugodno kad im nešto darujemo besplatno, iako to sami nikad ne bi tražili, nego što će nama nedostajati - govore supružnici koji su u braku već 45 godina.

Ponosno ističu da imaju sina (42), doktora znanosti, te dvoje unučadi, koji su im najveća sreća u umirovljeničkim danima.

- Ne treba nam puno. Za nas oboje, iako smo radili cijeloga života, mirovina ne prelazi 5000 kuna, no znamo kako drugi žive pa se ne žalimo. Nismo gladni. Imamo dovoljno za naše potrebe, a ponešto se zaradi i u postolarskoj radnji - pojašnjavaju dodajući kako imaju više stotina klijenata jer im dolaze ljudi iz cijelog Siska i okolnih sela.

- Iako ovdje piše da je rok za preuzimanje popravljenih cipela mjesec dana, imamo puno obuće po koju vlasnici nikad nisu došli. Zato svake godine oko Božića skupimo i do 180 pari cipela po koje nitko nije došao zadnje dvije – tri godine pa sve razdijelimo Caritasu i drugima koji pomažu siromašnima.

Drago nam je da možemo usrećiti nekoga - kažu te objašnjavaju kako imaju i planove za zapošljavanje starijih nezaposlenih sugrađana.

- Teško je ako ste dobili otkaz u pedesetima ponovno pronaći posao. Zato smo predložili Zavodu za zapošljavanje i Obrtničkoj komori da takve nezaposlene kod nas školujemo za zanimanje postolara. No kako je birokracija spora, još nismo dobili odgovor - zaključio je Željko.

Uvijek nasmijani i vedri Veseli par priča kako nikad ljudima ne naplaćuju popravke cipela za sprovode i vjenčanja, a teško im je uzeti i novac onima koji su nakon ortopedskih operacija prisiljeni mučiti se s obućom. Smatraju kako će sitnica koju naprave za druge tim ljudima puno značiti, pa im osmijeh i zahvala puno znače.

loading...
Osmrtnice ba

Zanima te i ovo?
Mostarski paroh Radivoje Krulj: „Onaj tko sprječava izgradnju katoličke crkve u Drvaru ne može se zvati kršćaninom“
17. Rujan 2019.
Koristimo kolačiće kako bi Vam pružili bolje korisničko iskustvo i prilagodili sustav oglašavanja. U skladu s novim smjernicama privatnosti, moramo Vas upitati za pristanak prilikom korištenja kolačića.
Saznaj više Prihvaćam Odbijam