Kao dobri katolici ne možemo nego biti zadovoljni pozitivnim utjecajem kojeg su imala Gospina ukazanja u Međugorju posljednjih godina.

Zbog toga savjetujemo svima koji još nisu posjetili Brdo ukazanja da ozbiljno razmisle o tome. I danas vas izvještavamo o jednom događaju u tom malom hrvatskom mjestu, ovoga puta u pitanju je grupa protestanata.Priču i svjedočanstvo o obraćenju prenosi talijanski portal La Luce di Maria.

Priča Pietra (koji sam sebe naziva žderačem svećenika) počinje putovanjem i onime što je potaklo njega i njegove prijatelje na isto: „U redu, katolici možda i imaju Duha Svetog, čak i kad kleče pred gipsanim kipovima, no želim da mi se objasni ova priča oko Marijinih ukazanja.“ Kao protestant kojim je tek nedavno postao, Pietru su neshvatljiva ukazanja pa stoga, s grupom prijatelja i s obitelji odlazi na duhovno putovanje koje ga dovodi prvo u Ars, potom do Rima i na kraju do Međugorja.

Sve do Međugorja putovanje nije promijenilo ni najmanje njegovo viđenje svijeta i vjere te je i dalje bio sumnjičav. Dolazak u to selo među brdima još ga je više obeshrabrilo, nije mislio da će uspjeti doći do odgovora. Dan nakon, dok čita Bibliju u Crkvi, netko prekida njegovo povlačenje na molitvu vikom na hrvatskom, ne znajući dobro o čemu se radi, prati muškarce koji nakon brzog znaka križa odlaze do Križevca, ono što vidi počinje ljuljati njegovu sumnjičavost: „Pedesetak muškaraca gleda prema Križevcu. Razgoračim oči, koje se napune beskrajnim svjetlima koja se prošire na više od kilometra oko križa. Nebo pleše oko križa, kao da se beskrajan broj sunca, nepoznate svijetloplave boje, digne i najednom nestane.“

Pietro ne vjeruje svojim očima i misli da se radi o halucinaciji , ali sumnja se nameće. Idućeg dana s prijateljima i obitelji odlazi na piknik na livadu u blizini brda, svi pričaju o koječemu, a djeca se igraju u vinogradu, najednom, jedno  dijete privuče mu pažnju pokazujući brdo, ono što vidi pomućuje dodatno njegovo uvjerenje: „Golemi križ okreće se oko sebe“, nepovjerljiv, pomisli da opet halucinira, dodiruje tlo, zove svog prijatelja Alexa i pita ga što vidi kada gleda brdo i on odgovori iznenađeno: „Nemoguće, križ se vrti!“. Dva prijatelja pozovu druge prijatelje i svi zajedno gledaju fenomen. Znakovi se nastavljaju no trenutak u kojem svaka zbunjenost nestaje jest kada Pietro (rastavljeni prijatelj koji je bio pokušao samoubojstvo  nožem) primijeti da mu je ožiljak nestao.

Te večeri Pietro obuzet unutarnjom zbunjenošću moli Gospodina da prisustvuje jednom Marijinom ukazanju, smjesti se ispred kapele moleći u sebi Gospodina da ga zaštiti od zla. Svećenik na ulasku u crkvu ga zove, pozivajući ga da uđe u kapelicu, jer su došli vidioci. Unutar crkve svi mole i čekaju čudo, najednom se čuje zaglušujući zvuk i vidioci padaju na koljena istovremeno, on se približi da se uvjeri da ne glume, približi se Vicki, dodirne je i uštipne, ali nema nikakve reakcije, stoga ju je odlučio probati srušiti (pročitao je da vidioci postanu teški poput stijene kad su u ekstazi) no ne uspijeva, podiže pogled i događa mu se nešto predivno: „Pojavljuje se svjetlost, zraka sunca ulazi kroz prozor, no zraka je debljine drva i vidim kako se ta zraka spušta prema meni. Čim je zraka svjetlosti dotakla moja prsa, osjetio sam da su sve moje brige iščeznule, nestale.“   

Taj osjećaj unutarnjeg mira nikad nije osjetio, kada se vratio svojim prijateljima govore mu da je na licu imao neku čudnu svjetlost, neki blaženi izraz lica, priča da je od tog trenutka sve postalo drugačije te da je tri mjeseca proživljavao pravo natprirodno blaženstvo.

Preveo i priredio/medjugorje-info.com

Osmrtnice ba

Zanima te i ovo?
Evanđelje dana, 20.8.2019.
20. Kolovoz 2019.

Medjugorje-info.com koristi kolačiće (cookies) kako bi se poboljšala funkcionalnost stranice i prilagodio sustav oglašavanja.