Maleni Côme poslan je kući na palijativnu skrb. Godinu dana kasnije, živ je i osvaja srca. S vremena na vrijeme zbog životnih okolnosti zaboravimo da je život dar od Boga.

Dječak Côme de Cacqueray rođen je 6. lipnja 2017. godine. Nakon što mu je ispod mjehura dijagnosticirana malformacija (poput čepa koji sprječava protok urina iz tijela), koja mu je tijekom trudnoće oštetila bubrege i mjehur, njegovi roditelji, liječnici i medicinske sestre morali su se boriti za njegov život.

Prijatelji su se okupljali oko njega i molili te je maleni Côme, unatoč slabim izgledima, proslavio svoj 1. rođendan.

Cômeovi roditelji, Ségolène i Aurélien de Cacqueray, ispričali su nam da je “Côme rođen u Parizu, otprilike 300 kilometara od našeg doma i njegove braće i sestre. Nakon mjesec dana njege i operacija, liječnici su nas obavijestili da mu bubrezi otkazuju te da ne mogu učiniti ništa. Côme je započeo palijativnu skrb 12. srpnja. Doveli smo ga kući da bude s obitelji što je više moguće. Ljeto je prošlo, a Côme je još uvijek bio s nama - slab, ali prisutan. Liječnici su nam rekli da će sve više spavati, a sve manje jesti.

Umjesto toga, postao je sve budniji i nastavio piti iz boce u malim dozama. Krajem rujna, Côme je ponovo otišao na pregled. Na našu sreću i na iznenađenje liječnika, njegovo se stanje toliko poboljšalo da su zaključili da će preživjeti. Kakva pobjeda! Maleni Côme je pravi borac! Blažena Djevica i sv. Šarbel su ga zaštitili.”

Što je točno iznenadilo liječnike?

Bubrežno zatajenje ima teške posljedice u cijelome tijelu: usporen rast, smanjena mišićna masa, manjak apetita, itd. Razina kreatina je oznaka funkcije bubrega. Kreatin bi kod beba trebao biti oko 40, a kod odraslih između 100 i 120 (ako se dobro sjećam - ipak nismo liječnici!). Cômina razina kreatina bila je 480 tjedan dana nakon rođenja. Zatim je kreatin pao na 270 i tu se stabilizirao nakon dijalize u lipnju. Ta je razina previsoka za bebu i trovala mu je krv.

Liječnici nisu mogli učiniti ništa za tako malu bebu. Objasnili su nam da mu je ostalo samo nekoliko dana ili tjedana života. No, u rujnu je proslavio 3 mjeseca. Tada su mu liječnici odlučili ponovo izvaditi krv. Razina kreatina mu se smanjila na 200, a zatim krajem rujna na 125. Bubrezi su mu počeli funkcionirati, ne dovoljno dobro da preživi bez lijekova, ali dovoljno da mu život više ne bude u opasnosti. Liječnici nisu mogli objasniti ovaj iznenadni pad razine kreatina. Bolnica je izvijestila da mu je razina kreatina zapanjujuće opala.

Zašto su Cômea obožavale medicinske sestre?

Côme je vrlo mirna beba. Ne plače puno, čak ni za vrijeme pregleda, mijenjanja zavoja ili transfuzija. On traži ljude svojim dubokim pogledom i ne dopušta im da odvrate pogled. Smije se i nasmijava druge s lakoćom. Kada smo u bolnici, dolaze mu u posjet medicinske sestre koje su se brinule za njega mjesec i pol dana nakon njegova rođenja. Kada smo ga doveli u srpnju, pozdravile su se s njim misleći da je to posljednji put da ga vide. Côme je pomalo postao maskota.

come-de-cacqueray.jpg

Sada mu medicinske sestre dolaze u kućne posjete dva puta tjedno. On je prvi novorođeni pacijent kojeg te medicinske sestre posjećuju. Živimo u ruralnom predjelu i većina pacijenata su starije osobe. Sestre nam uvijek govore da nikada neće zaboraviti Cômea. On je za njih njihova mala sretna beba.

Kako ste, kao obitelj, ostali optimistični?

Kad se nađete u ovakvoj situaciji, možete reagirati na dva načina: možete se zapitati ‘zašto ja?’, zatvoriti se u sebe i okrenuti se od Boga ili se možete moliti i imati nade. Morate se pouzdati u vaše voljene, vašu obitelj i prijatelje. Zahvalni smo im što su uz nas.

Svaki novi dan s Cômeom je pobjeda. Naravno, vijesti koje smo primili od liječnika bile su izazovne, ali čak i u najtežim trenutcima, morate imati nade. Suprug mi je bio velika podrška, nikada nije očajavao. Oslanjala sam se na njega u trenutcima kada sam mislila da nikada neću prestati plakati. Govorili smo našoj djeci: “Bog nam je povjerio Cômea i na nama je da ga volimo svim srcem. Bez obzira na to koliko kratak bio njegov zemaljski život, moramo ga obasipati ljubavlju.”

Svaki dan moramo cijeniti njegovu prisutnost, a ako ga Bog uzme, to je zato što za njega ima važnu misiju u raju. Pomno smo pratili Gaspardovu priču (novorođenče koje je preminulo od Sandhoffove bolesti) preko Facebook stranice koju je napravio njegov otac. To nam je mnogo pomoglo. Zahvalni smo njemu i njegovim roditeljima. Gaspard zasigurno iz raja čuva Cômea i njegova misija još nije gotova.

Kako su njegova braća i sestra podnijeli situaciju?

Razdoblje nakon Cômeova rođenja bilo je vrlo teško za njegova dva brata i sestru. Mjesec i pol dana smo bili razdvojeni i vidjeli su ga samo na dva sata kada je Côme bio star dva tjedna. Jedva su čekali da dođe kući. Vijest o tome da će Côme vjerojatno umrijeti bila je teška, ali stalno su nas pitali “Hoće li Côme biti ovakav ili onakav kada naraste?”. Nisu gubili nadu. Najstariji sin, koji ima 7 godina, bolje je shvaćao težinu situacije od ostalih. No, na sve troje djece je duboko utjecalo ovo tužno poglavlje. Uživaju u svakom trenutku sa svojim mlađim bratom. Znaju da je izbjegao smrt i mole se da u potpunosti ozdravi.

Je li vas je Côme dodatno približio Bogu?

Da, približio nas je Bogu. Svaki dan pogledam svoju bebu i pomolim se Bogu da mu zahvalim na ovom predivnom daru. Zbog njega smo shvatili koliko je život krhak. Susretali smo se s poteškoćama i prije Cômeova rođenja, no nikada nije bilo ovako teško. Kada je život vašeg djeteta u opasnosti, osjećate se nemoćno. Nadu su nam dale samo ljubav i molitva.

Kako vam je pomogla vaša vjera?

Kao prvo, uvjereni smo da je Blažena Djevica štitila Cômea. Čak i da je preminuo, znamo da bi ga ona dočekala u raju. Kad god bi mogli, pjevali bi Zdravo Marijo Cômeu na uho dok je ležao u inkubatoru. Ubrzo nakon njegova rođenja stvoren je molitveni lanac. Bilo je nevjerojatno čuti da se za njega održavaju mise, da djeca u školama mole i crtaju crteže za njega. Poruke su pristizale i naš je moral porastao.

Jako nas je dirnulo saznanje da nismo sami u ovoj borbi. Svaki smo dan dobivali nove informacije, dobre i loše. Nikada nismo znali hoćemo li se veseliti ili tugovati, ali smo u svakom trenutku stavljali Cômea u Božje ruke.
Znali smo da će, ako umre, uživati svoj puni život na nebu. A ako se oporavi, to znači da na zemlji ima misiju koja još nije dovršena.

Podrška su nam bili i prijatelji svećenici koji su nas vodili kroz ovo iskušenje i kroz naše odluke. Pomogli su nam sakramenti koje je Côme primio. Kapelan u bolnici ga je krstio osam dana nakon njegova rođenja, prije dijalize. Kada smo u srpnju napustili bolnicu, kapelan je za njega održao krštenje na kojem je primio i svetu potvrdu. Ovog su puta bile prisutne i naše obitelji. Ti su ga sakramenti osnažili. Postao je Kristov vojnik. Nastavio je svoju borbu, naoružan milošću.

Koja vam je molitva najvažnija?

Devetnica svetom Šarbelu i kratka molitva koju molimo kada Cômea mažemo uljem svetog Šarbela.
Nakon Cômeova rođenja, vidjevši ozbiljnost situacije, mnogi su nam ljudi rekli da se mole svecima. Nakon posjeta Opatiji Solesmes, prijatelj nam je poslao molitvu svetom Šarbelu i malo svetog ulja. Čuo je neke posjetitelje iz Libanona da govore o tom svecu koji na određen datum svakog mjeseca učini čuda.

Naš im je prijatelj ispričao Cômeovu priču i jedan od njih je otišao potražiti sliku svetog Šarbela i bočicu ulja da nam je naš prijatelj donese. Život ovog sveca nas je privukao i odlučili smo mu povjeriti našeg malog Cômea. U kolovozu smo mu prvi put recitirali devetnicu. Kupili smo mali kip sv. Šarbela koji se savršeno uklapa u naš kutak za molitvu.

Koja vam je bila najteža vijest koju ste čuli?
Vijest da će se liječenje prekinuti. Da liječnici ne mogu učiniti ništa osim pobrinuti se da ne pati. Ne sumnjam u njihovu prosudbu. Poslali smo Cômeov zdravstveni karton i u drugu bolnicu, ali u onom stanju u kojem je bio, bilo je razumno očekivati da neće preživjeti.

Čije su vas riječi utješile?

Nakon vijesti o prestanku liječenja, otišli smo u Opatiju Fontgombault. Trebali smo duhovni savjet. Opat nas je primio, a s njim je bio i redovnik koji je završio medicinu. Redovnik nije imao Cômeov zdravstveni karton, no uspio nam je dati nadu. “Djeca se razvijaju do treće godine. Nastavite se brinuti o njemu. Sve se može promijeniti”, rekao nam je.

Što vidite kada razmišljate o budućnosti?

Svaki nas dan nešto brine. Možemo zamisliti budućnost s Cômeom i to je sreća kojoj se nismo ni nadali prije godinu dana. Znamo da će trebati dijalizu ako mu se bubrežna deficijencija pogorša. To bi donijelo promjene u naš obiteljski život s obzirom na to da trenutno ne živimo blizu bolnice koja je opremljena za dijalizu. No mi smo spokojni.

Koji je bio najsretniji trenutak u posljednjih 10 mjeseci?

Bilo ih je mnogo. Svaki povratak kući nakon Cômeove hospitalizacije je pravo slavlje! No, ove godine je Božićna ponoćka bila posebno dirljiva. Bili smo pred jaslicama, pred novorođenim Isusom, držeći našeg krhkog Cômea. Nikada nismo doživjeli ovakav Božić. To je prekrasna uspomena.

Côme se danas neprestano smije i igra. Ima dubok i mudar pogled. Poput Svete Male Terezije, čini se da je Côme uvijek nekoliko koraka ispred nas, da uživa u povlaštenoj vezi s nebom.

Preveo i priredio medjugorje-info.com/Aleteia

loading...
Osmrtnice ba

Zanima te i ovo?
Nakon 10 sinova dobili dugo željenu kćer: Bila je trudna ukupno 8 godina
22. Rujan 2019.
Koristimo kolačiće kako bi Vam pružili bolje korisničko iskustvo i prilagodili sustav oglašavanja. U skladu s novim smjernicama privatnosti, moramo Vas upitati za pristanak prilikom korištenja kolačića.
Saznaj više Prihvaćam Odbijam