Internetom se širi post nepoznate autorice. No puno važnije od okolnosti je sadržaj priče koji pokazuje kako su oni najmanji među nama često najveći ljudi.

“Prije mnogo godina, dok sam radila kao volonter u bolnici, upoznala sam djevojčicu po imenu Lisa, koja je bolovala od jedne rijetke bolesti. Ispostavilo se da je jedina mogućnost da ozdravi ta da joj transfuzijom njen petogodišnji brat daruje krv, koji je na neki neobjašnjiv način uspio preživjeti istu bolest pa je njegov organizam stvorio antitijela koja mogu svladati tu opaku bolest.

Liječnik je njenom malom bratu objasnio kakva je situacija i pitao ga želi li dati krv za svoju sestru. Dječak je nakon samo jednog trenutka, duboko uzdahnuo i rekao: “OK, spreman sam ako će to spasiti Lisu”.Tijekom transfuzije, ležao je u krevetu pored svoje sestre i smiješio se. I ostali su se smiješili gledajući kako se djevojčici vraća boja na obrazima.
Onda je njegovo lice problijedilo i s njegovog lica je nestao osmijeh. Pogledao je liječnika i drhtavim glasom upitao: “A hoću li odmah početi umirati?” Budući da je bio mali, dječak je pogrešno shvatio liječnika, mislio je da će sestri dati svu svoju krv… No ni trenutka nije oklijevao.

Tada sam naučila što je hrabrost.”

ines-grbic-kolumne.jpg

laudato-tv.jpg


marijine-ruke1.jpg

molitveni-program-u-medugorju.jpg

18- medunarodni-seminar-za-bracne-parove-u-medugorju.jpg

isus-na-brucosijadi.jpg

Medjugorje-info.com koristi kolačiće (cookies) kako bi se poboljšala funkcionalnost stranice i prilagodio sustav oglašavanja.