Fra Ivo Rastočić: Odgovor!

Pitaju me zašto nešto ne kažeš o izborima?

Baš neću o tome.
Već ću govoriti o molitvi kod Kamenitih vrata, o molitvi pred bolnicama, o molitvi za domovinu u svete Trojice, o sv. Anti na Poljudu, na Dubravici, na mojim Novim selima, o Humcu... O Martini koja čuva čednost i čistoću molitvom! Jer molitva je moj izbor, moj kružić na listiću života.

Pitaju me zašto nešto ne kažeš o Janici, o Luki, o Zdravku, o Bruni, o Zlatku…?
Ne bih o tome.
Radije ću govoriti o ljudima koje sam prošla dva vikenda upoznao o ljudima iz molitvene zajednice Srce Isusovo, iz SKAC-a Palma, iz MAGISA, iz Merzovih Orlova, o FRAMI, o MVM-u… Jer oni organiziraju kampove za mlade, jer oni evangeliziraju, jer oni se ne boje povika i poruga oni ne lažu i ne daju lažna svjedočanstva jer oni se ne bahate. To su ljudi o kojima želim pričati u Hrvatskoj!

Pitaju me zašto nešto ne kažeš o Hajduku?
Neću o tome.
Radije bih govorio o Hodu za život u Zagrebu i Splitu, o Marijanskom zavjetu za Domovinu od Iloka do Dubrovnika, o Herceg - Bosni, Hodu Frame, o akciji Prazan grad. To su ekipe na terenu koje želim podržati uz koje želim stajati i s kojima želim graditi moralniju Hrvatsku!

Pitaju me da nešto napišem o Agrokoru, o Hep-u?
Ne želim o tome.
Želim pisati o 72 sata bez kompromisa, Volonterskom centru Skac-a ST, o Juraju Bonaćiju, o pomoći Salomonskim otocima, o Marijinim obrocima, o Južnom Sudanu, o svakom onom prevarenom i blokiranom Hrvatu i Hrvatici, o pomoći djeci u Klaćevoj. To su Kristove volonterske tvrtke koje želim reklamirati i poticati!

Pitaju me što kažeš na nove koalicije i preslagivanja?
Ne bih o tome.
Želio bih pisati o SHKM u Vukovaru, o Alci u Vukovaru,o zajedništvu, o majci koja još uvijek traži grob svoga sina, o Lidiji koja je blagajnica i koja radi nedjeljom za minimalnu plaću, o mladim prijateljima koji odlaze iz Hrvatske, o baki i djedu koji kopaju po konjtenjerima tražeći boce, o ocu koji je ovršen i ne može obitelji osigurati krov nad glavom, o branitelju koji je izrugan i ismijan, o braniteljici o kojoj svi šute, o silovanim i zlostavljanim ženama kojih se mnogi odriću, o bratu i sestri u Kristu koji trpi šikaniranja na poslu i javnim ustanovama, o progonjenim Kršćanima, o odgoju mladeži i o Obitelji. Samo tu koaliciju priznam i samo se molim da će jednom doći do preslagivanja u ovoj našoj koaliciji. Preslagivanja po istini, po pravdi i po moralu!
Molitva, hod, volontiranje i preslagivanje vrednota nama danas trebaju u ovom duhovnom boju!

Trebaju nam mladi ljudi, bez kompromisna mladež, trebaju nam branitelji i trebaju mam majke i očevi da bi stvorili perspektivu za domovinu!

Završio bih sa stihovima jedne pjesme: „Umoran sam, andjele; kao poslije teške noći, kao snova željne oči; umoran sam najviše od podjela medju nama i od gluposti po novinama; gdje, pitam se, vodi ovo sve…“

fra Ivo Rastočić