Velečasni Zlatko Sudac: Posljednja cijena naše svetosti je strpljivost

Zar je moguće da zlo nikne na dobru i u dobru kao kukolj na dobroj njivi posijanoj žitom? Zar je moguće da dobro koje je u nama preokrenemo u zlo ili učinjeno dobro pokvarimo zlom koje će uslijediti? Izgleda da - DA, jer neprijatelj koji potajice posije kukolj posred žita, ne spava. Kako je teško na vrijeme, u svom osobnom životu primijetiti ovu bolnu stvarnost o kojoj naša Raspeta i Uskrsla Ljubav govori u svojoj prispodobi.

„Budni budite" – savjetuje nas naš Gospodin, upravo zato kako se posred dobrobiti žrtve ili bilo kojeg učinjenog dobra, ne bi pojavilo zlo ispraznosti koje isprazni sve dobro. Zna naša Raspeta i Uskrsla Ljubav da isprazan čovjek neće zadobiti nikakav drugi zalog, nego smiješnu nagradu (ako je dobije) ljudskog divljenja koju suludo traži.

Kako iz dobra ne bi niknulo zlo, valja uistinu biti Budan. Biti Budan moguće je jedino uz pomoć molitve i posta. Uistinu nema drugog puta. Jedino tako može se bdjeti nad ispravnošću svoje namjere da zlo koje iznikne iz ispraznosti ne isprazni i ne razori dobro koje činimo. U protivnom - zar nije i put do pakla popločen dobrim namjerama?

Svi mi znamo da na nadnaravnom području ništa nije veće od Ljubavi. Pa ipak, i u toj kreposti, koja je kraljica kreposti, pritišće zasjeda zla koja može isklijati. Ljubav da bi mogla ostati takva kakva uistinu jest i u potpunosti biti autentična, mora biti uređena. Uređena Ljubav traži puno odricanja i ona uistinu boli. Da Prava Ljubav je i Prava Patnja – a tko je to danas spreman na Patnju? Ima ih, uvijek je bilo i bit će onog malog stada koje i danas drži čovječanstvo.

Poštovanje i čast koju podređeni trebaju imati prema svojim nadređenima potrebita je za osobno posvećenje te postizanje zajedničkog dobra, ali ako to poštovanje postane robovanje nismo ni blizu dobra. Niknulo je zlo, zlo koje sprečava da službenici mogu pravilno služiti svoje nadređene. Ropsko služenje odnos podložnosti čini umjetnim jer podložniku uskraćuje pravo i iskrenost. Stavlja ga ispod dostojanstva ljudske osobe i sprečava ga u pravom i istinskom služenju. Isto se može dogoditi i s poslušnošću, kada se krivo shvati ili zloupotrijebi.

Takva poslušnost može potisnuti duh inicijative i smisao osobne odgovornosti, padajući i izopačujući se u lijenost i komotnost. I u ovom se primjeru nalazimo pred zlom koje se rađa na dobru i posred dobra. Sve su ovo živi primjeri prispodobe o kukolju posred dobrog sjemena, u intimnosti naših duša, u konkretnoj stvarnosti našeg života.

Ništa se drugo ne događa ni kada se ljubav prema Crkvi preokrene zbog umišljene veličine, bahatosti i časti pred ljudskim sjenama koje prolaze, te ih ne pamti više ni mjesto njihovo.

Stoga, želite li na njivu ili ste već na njoj pa sijete, uz Budnost trebat će vam i Strpljenje, Golemo Strpljenje. Posljednja cijena naše svetosti je strpljivost jer u protivnom i...

..."Cadunt cedri de Libano" – "Libanonski cedri padaju"!