Gospino međugorsko vrijeme

Utkiva Gospa potke međugorskih dana u osnovu Velikog Božjeg plana, što neumoljivo raste nad bespućima svijeta i jasnoćom prožima obrise nadolazećeg vremena, koje će istinom protkati svu bijedu i naopakost laži i podvala, svu izobličenost koja se uvukla u pore ljudskoga duha, svu oholost koja se hrani smicalicama neprijatelja od početka.

Sve je otpočelo onog davnog popodneva kad su međugorski vidioci tražili znak Gospine nazočnosti i htjeli posvjedočiti nevjernim Tomama u stvarnost Majčine blizine i kad su se kazaljke vidjeličina sata počele okretati naopačke, otkucavajući početak Marijina vremena, koje se protkano vječnošću i milosrđem, počelo razlijevati diljem svijeta. Nezaustavljivi potočić milosti s godinama se pretvorio u nabujalu rijeku što se nebeskim darovima izlijeva na sušne krajobraze ljudskih duša i bogatim plodovima ispunjava nekadašnju grozu pustoši. Dan za danom, korak po korak širi se svijetom oaza vjere, preplavljuje dobrotom usahli govor srca i ispunjava cvrkutom nijemost amnesteziranog duha. U prolistalim krošnjama vjere molitve svijaju gnijezdo nade u kojem odrastaju golubovi mira koji svijetom raznose sjeme ljubavi, koji svjetlom uskrisuju zakržljale cvjetove ljepote i životnim fluidom obnavljaju uspavanu savjest.

Gospina mala i odbačena dječica, njezini veliki apostoli, prokrčiše put kroz tamu močvare i beznađa i razdriješe zastore što su zamračivali svjetlost njezina srca, što su zatamnjivali stazu koja vodi u okrilje radosti i slobode. Trideset četiri međugorske godine otkrivaju nam kolika je snaga molitve, kako se predanošću Djevičinu srcu ruše svi sotonski planovi, rasplinjuju sva sotonska podmetanja što odvode u ropstvo ljudske duše, što uništavaju ljepotu stvorenoga. Poslije duge i mukotrpne bitke, učvrstio se međugorski stup istine i nijedna ga podvala neće i ne može srušiti. Nama je i dalje čvrsto vjerovati u Božji plan i slijediti glas istine što dohodi s Brda spasenja, što se kao miomirisni proljetni lahor razlijeva po pustopoljinama svijeta, što melemom nade liječi ranjena srca i unosi mir i sigurnost u nestalnost svijeta. Jer rođeni smo za vječnost i darom života predodređeni za neumorno pomaganje i odricanje, za radost darivanje kojim je ispunjena nepresušna rijeka ljubavi, za milosrđe i dobrotu koji su spona između vječnog i vremenitog, kojima u vremenitom svjedočimo o smislu trajanja. Sve ostalo je u suprotnosti s istinom, izokrenuto u požudi i pohlepi, u slavi i uznositosti svijeta, u propadljivosti u kojoj hara pustoš i smrt, u djelima koja su na sramotu čovjekova biću, u svemu onome što se protivi Isusovu nauku. Gospa nas poziva da prekinemo pakt s đavlom i okrenemo se Božjoj svjetlosti, da ne veličamo probitačnost zemaljsku, već slijedimo mudrost nebesku, da ne popuštamo nagovorima laži i ne hodimo stazama propasti.

Ne smijemo uzurpirati bogatstvo svijeta, već trajati u bogatstvu istine, u sebi nositi radost nade i njegovati vječni cvijet ljubavi u kratkoći prolaznosti, misliti na vječnost i s povjerenjem slijediti planove Stvoriteljeve. Jer naum kneza svijeta, ma kako nam neodoljivo izgledala njegova snaga, ma kako nas fascinirala njegova moć, završit će, kao i kula babilonska, na ruševinama povijesti i vremena iz kojih će niknuti novo nebo i zemlja, novi svijet koji će izrasti iz međugorskog Velikog Božjeg plana, svijet koji će poteći iz kazaljki Mirjanina sata kada se milosno vrijeme pretoči u otkucaj vječnosti, kada Gospine međugorske godine donesu ozdravljujuću svjetlost koja će preplaviti svijet, svjetlost u kojoj se već danas kupaju oni koji se predaše Majčinu glasu.

Između podbrdskog kamena i nebeskog plavetnila kao spona između neba i zemlje, kao Božji znak između vječnog i stvorenog svijetli Marijina zvijezda, britka svjetlost koja nam svojom jasnoćom otkriva znakove vremena, koja otklanja sljepoću iz zamagljenih očiju i koja bistrinom osvjetljava pute što prohode kroz mutež svijeta, pute koji vode prema Gospodinovu križu, prema istini koja odvaja svjetlo od tame, koja dijeli život od smrti.

U Gospinoj školi postajemo čistiji i vedriji, ona nam pomaže da odbacimo natruhe sebeljublja, da u svjetlu njezine poniznosti otkrivamo vlastite zablude, da se ne priklanjamo nagovorima kneza propasti, da razlučujemo dobro od zla, da se, gledajući vlastito lice, posujemo pepelom i zaiskamo oprost, da se priklonimo svetoj ispovijedi, da uvidimo naopakosti što se iznjedriše iz naših grijeha, iz naše tvrdoglavosti i neposlušnosti. Blago onima koji jasno čuše njezin glas, koji prepoznaše njezino vrijeme, kojima su njezine riječi trasirale Božje pute, u kojima je zablistala životodajnost međugorskih poruka.

Kliknite OVDJE za više kolumni

Označeno u