Svetkovina Bogojavljenja u Međugorju

U srijedu 6. siječnja, proslavili smo blagdan Sveta tri kralja. Prema kršćanskoj tradiciji, sveta tri kralja su kraljevi odnosno mudraci imena Gašpar, Melkior i Baltazar koji su se, kako piše u Evanđelju, došli s istoka pokloniti malenom Isusu nakon rođenja u štalici u Betlehemu.

Oni najvjerojatnije potječu iz Perzije, a njihova mudrost ležala je u činjenici da umiju odgonetati tajne iz predane ljudske mudrosti i vidjeti znakove u prirodi. Oni su tražili istinu o sebi i svemiru, a ostavili su i svoju kuću i dobra te krenuli na put koji ih je na kraju doveo u Betlehem.

U Evanđelju po Mateju navodi se da su mudraci na svom putu pratili betlehemsku zvijezdu te došli u Jeruzalem kako bi se poklonili Kristu. Tamo ih je primio kralj Herod, koji je htio od njih na prevaru izvući informaciju o tome gdje se Isus rodio kako bi ga mogao ubiti.

Kada su Gašpar , Melkior i Baltazar pak pronašli Isusa, darovali su mu tri dara - tamjan kao Bogu, zlato kao kralju i plemenitu mast - smirnu kao čovjeku.

Bog im je nakon toga zapovjedio da se ne vraćaju Herodu, pa su se tri mudraca drugim putem vratila u svoju zemlju.

Inače, na Sveta tri kralja ili Vodokršće u hrvatskim krajevima posebnu važnost ima blagoslov vode i soli u crkvama. Tako je bilo i na svim misama u župi Međugorje.

Jutarnju svetu misu u 8,00 sati predslavio je fra Renato Galić, pučku misu u 11,00 sati predslavio je fra Slavko Soldo, a večernje svečano misno slavlje predslavio je nadbiskup Henryk Hoser u koncelebraciji fra Marinka Šakote i fra Perice Ostojića.

Mons Hoser je na misi blagoslovio sol i vodu te cijeli prisutni vjernički puk.

Njegovu propovijed prenosimo u cijelosti:

Ovo božićno vrijeme koje živimo u radosti i nadi veoma je vrijedno i korisno. Ono nas podsjeća na velike događaje iz povijesti Spasenja, na događaje koji se odnose na nas i koji nas dotiču u najdubljoj dubini.

To su Rođenje Gospodinovo, nedjelja Svete Obitelji, svetkovina Marije Bogorodice, danas dolazak Svetih Triju Kraljeva i uskoro Krštenje Gospodinovo. Ti događaji utječu na naš svakodnevni život pod uvjetom da u to vjerujemo.

Tko se došao pokloniti betlehemskom Djetetu? Prvi su bili anđeli. Anđeli su dusi koji žive u neposrednoj Božjoj prisutnosti. Oni imaju svoje karakteristike i funkcije i poslanje koje im Bog daje. Oni su nositelji Radosne vijesti i navjestitelji zapovijedi i naredaba koje Bog daje ljudima. U Betlehemu, ti ljudi su pastiri.

„Anđeo im Gospodnji pristupi i slava ih Gospodnja obasja! Silno se prestrašiše. No anđeo im reče: ‘Ne bojte se! Evo javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod! Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin.’“ (Lk 2, 8 ss).

Tko su bili ti pastiri? To su bili vrlo jednostavni, anonimni i siromašni ljudi koji su zarađivali svakodnevnu nadnicu i čuvali stada njihovih vlasnika. Pastiri su bili „mali ljudi“. Upravo oni imali su povlasticu da se prvi poklone Tvorcu Života koji se rodio među nama.

„I pohite te pronađu Mariju, Josipa i novorođenče gdje leži u jaslama.“ (Lk 2,16)

Oni sada preuzimaju poslanje anđela: „Pošto sve pogledaše, ispripovijediše što im bijaše rečeno o tom djetetu. A svi koji su to čuli divili se tome što su im pripovijedali pastiri.“ (Lk 2,17-18)

Poslije njih dolaze neki ljudi izdaleka. To su ljudi iz visokog društva iz inozemstva, daleko od Svete Zemlje, vjerojatno iz Perzije. Dolaze s Istoka i kažu: „Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova pa mu se dođosmo pokloniti.“ (Mt 2,3)Mudraci s Istoka traže „kralja židovskog“. Njega je Zaharija, otac Ivana Krstitelja, nazvao „mladim Suncem s visine“. (Lk 1,78) Logično je da novorođenče traže u Herodovoj kraljevskoj palači. Herod ne zna ništa i tu nema toga Djeteta. Biblijske upute vode ih do Betlehema, to je točna adresa.

Evanđelje kaže: „Zvijezda kojoj vidješe izlazak iđaše pred njima sve dok ne stiže i zaustavi se povrh mjesta gdje bijaše dijete. Kad ugledaše zvijezdu, obradovaše se radošću veoma velikom. Uđu u kuću, ugledaju dijete s Marijom, majkom njegovom, padnu ničice i poklone mu se.“ (Mt 2,9 ss)

Kad netko posjećuje kralja, treba mu donijeti darove. Što su oni donijeli? Prije svega donijeli su sebe, umor od dugog putovanja, kilometre koje su prešli, i čvrstu volju da stignu na cilj svojega hodočašća. To su osobni darovi, dragocjeniji od materijalnih poklona koje donose.

Darovi koje su poklonili Djetetu u Betlehemu imaju duboko i proročko značenje. Zlato je za Kralja nad kraljevima, za Kralja svega svemira, svih naroda i nacija i svih vlada ovoga svijeta.

Tamjan simbolizira molitve koje se uzdižu prema nebu. Koriste ga svećenici i prikazuju Vrhovnom Svećeniku Isusu Kristu koji zagovara za nas i koji će prikazati svoj život kao Otkupitelj svijeta.

Mirta navješćuje njegovu Muku i Smrt, njegovo prikazanje kao žrtve paljenice za život svijeta, za vječni život.

Red je na nas: koga ili što prikazujemo tom Djetetu-Bogu? Prikazujemo li svoje tijelo i dušu? Svoj duh, svoju volju i svoju afektivnost? Jednom riječju – prikazujemo li svoje srce? Upravo na to pozvani smo i poticani svaki dan u Međugorju; riječ „srce“ ovdje je najčešće korištena riječ!

Čuli smo da su ne samo anđeli navjestili Radosnu vijest, nego da su i pastiri prenijeli tu Radosnu vijest cijelome svijetu.

A Tri Kralja su se vratila„drugim putem u svoju zemlju“. Susret s Djetetom-Bogom potpuno ih je promijenio. Taj „drugi put“ znači obraćenje i pronalaženje novoga puta koji je Istina i Život, sam Isus Krist. Pravo Božje čudo među nama. Pođimo hrabro i radosno! Vodit će nas Stella Matutina i Stella Maris, što znači Zvijezda Jutarnja i Zvijezda Mora, Marija, Majka Božja i naša Majka koja nas vodi svome Sinu koji se rodio za nas. Amen.