Sadržaj s oznakom: Glasnik mira

U prvom dijelu teksta Biblijsko-povijesni pogled na vidioce čitali smo o bitnim značajkama vidjelaca u Bibliji i u povijesti Crkve. Oni primaju od Boga, svjedoče i prenose primljeno i time potiču na vjeru. Kao primjeri starozavjetnih vidjelaca navedeni su Abraham, Mojsije i proroci, kao primjeri novozavjetnih vidjelaca Isus, Marija, Elizabeta, Šimun i Apostoli, a kao primjeri vidjelaca u povijesti Crkve sv. Margarita Marija Alacoque (Srce Isusovo – Paray-le-Monial), Bernardica (Lurd) te Lucija, Franjo i Jacinta (Fatima). U drugom dijelu razmatramo ulogu vidjelaca u primanju poruke, u odnosu na sadržaj poruke, kakav je odnos vidjelaca i hijerarhije i koji su kriteriji autentičnosti.

U Starom zavjetu svetište bi bilo mjesto gdje je Bog prisutan, šator sastanka (Levitski zakonik 16,16) ili unutarnji dio u hramu koji je rezerviran kao tabernakul u Jeruzalemskom hramu ili Jeruzalemski hram kao građevina.

Budi svjestan da je Bog sada ovdje. Pokušaj umiriti svoje srce i svoje misli, zauzeti položaj koji ti najviše odgovara.

Mislila sam nekako da su ta vremena iza nas, starije generacije će dobro znati o čemu pričam.

Međugorski su vidioci danas u središtu pozornosti milijuna ljudi diljem svijeta. Katolička Crkva, koja s velikim oprezom pristupa svakoj privatnoj objavi, još uvijek istražuje ono što se događa u Međugorju.

S krunicom u ruci, zasigurno, možemo postati druga – bolja stvorenja. Gospa to zna i zato nas poziva na tu lijepu i uzvišenu pobožnost.

David Ianni rođen je 1979. u Luksemburgu. S devet godina tamo je započeo studij glasovira koji je nastavio u Londonu i u Maastrichtu.

Ako je neki biskup priznao neko marijansko ukazanje, to znači da poruka nije protivna vjeri i moralu, da se Mariju na tom mjestu smije častiti na poseban način i da vjernici smiju mirno vjerovati u nadnaravnost događanja.

Bez obzira na svoju usmjerenost na čitavu Crkvu i sigurnost u eventualnu autentičnost ovakvih viđenja, ona su u teološkom rječniku uvijek nazivana „privatnom objavom“, za razliku od javne objave koja je sadržana u Svetom pismu i tradiciji Crkve.

U svojim porukama Gospa nas je nekoliko puta pozvala na klanjanje Isusu u Presvetom oltarskom sakramentu. Nije nas pozvala na „pobožnost klanjanja“, nego na ljubav, na prijateljstvo, na jedinstvo s Isusom i na radost.

Čovjeka povremeno ponesu kolektivna svijet, kolektivni osjećaj krivnje, kolektivni način mišljenja i vjerovanja, koji su dirigirani psihologijom mase.

S fra Slavkom Barbarićem razmišljamo o tajni Božića.

Dok razmišljam o postavljenoj temi, dolazi mi u pamet riječ Ivanova: „Što smo čuli, što smo svojim očima vidjeli, što smo promatrali i što su naše ruke opipale o Riječi Života – da, Život se očitovao, mi smo ga vidjeli i svjedočimo za nj, i navješćujemo vam Život vječni… što smo vidjeli i čuli, to navješćujemo i vama, da i vi imate s nama zajedništvo.“ (1 Iv 1, 1-3) On jasno govori o gledanju te spada među Božje vidioce.

Kuhinja – ujedno i blagovaonica – oduvijek je bila mjesto okupljanja moje obitelji. Tu se kuhalo, blagovalo, raspredalo o mnogočemu…

Jedna žena tužila se prijateljici koja joj je došla u pohode kako je njezina susjeda loša domaćica.

Nešto novo i nešto važno