Mislila sam nekako da su ta vremena iza nas, starije generacije će dobro znati o čemu pričam.
Međugorski su vidioci danas u središtu pozornosti milijuna ljudi diljem svijeta. Katolička Crkva, koja s velikim oprezom pristupa svakoj privatnoj objavi, još uvijek istražuje ono što se događa u Međugorju.
S krunicom u ruci, zasigurno, možemo postati druga – bolja stvorenja. Gospa to zna i zato nas poziva na tu lijepu i uzvišenu pobožnost.
David Ianni rođen je 1979. u Luksemburgu. S devet godina tamo je započeo studij glasovira koji je nastavio u Londonu i u Maastrichtu.
Ako je neki biskup priznao neko marijansko ukazanje, to znači da poruka nije protivna vjeri i moralu, da se Mariju na tom mjestu smije častiti na poseban način i da vjernici smiju mirno vjerovati u nadnaravnost događanja.
Bez obzira na svoju usmjerenost na čitavu Crkvu i sigurnost u eventualnu autentičnost ovakvih viđenja, ona su u teološkom rječniku uvijek nazivana „privatnom objavom“, za razliku od javne objave koja je sadržana u Svetom pismu i tradiciji Crkve.
U svojim porukama Gospa nas je nekoliko puta pozvala na klanjanje Isusu u Presvetom oltarskom sakramentu. Nije nas pozvala na „pobožnost klanjanja“, nego na ljubav, na prijateljstvo, na jedinstvo s Isusom i na radost.
Čovjeka povremeno ponesu kolektivna svijet, kolektivni osjećaj krivnje, kolektivni način mišljenja i vjerovanja, koji su dirigirani psihologijom mase.
S fra Slavkom Barbarićem razmišljamo o tajni Božića.
Dok razmišljam o postavljenoj temi, dolazi mi u pamet riječ Ivanova: „Što smo čuli, što smo svojim očima vidjeli, što smo promatrali i što su naše ruke opipale o Riječi Života – da, Život se očitovao, mi smo ga vidjeli i svjedočimo za nj, i navješćujemo vam Život vječni… što smo vidjeli i čuli, to navješćujemo i vama, da i vi imate s nama zajedništvo.“ (1 Iv 1, 1-3) On jasno govori o gledanju te spada među Božje vidioce.
Kuhinja – ujedno i blagovaonica – oduvijek je bila mjesto okupljanja moje obitelji. Tu se kuhalo, blagovalo, raspredalo o mnogočemu…
Jedna žena tužila se prijateljici koja joj je došla u pohode kako je njezina susjeda loša domaćica.
Kad se govori i piše o Međugorju, osobito izdaleka i s distance (koja često progovara kroz prijezir i porugu), teško je vidjeti neke od stupova na kojima počiva međugorski fenomen.
Kao žena, supruga, majka, kći i sestra – što nisu moje jedine nego možda najvažnije uloge – odlučila sam za prvu temu svoje kolumne u Glasniku mira uzeti pojam ženstvenosti.