Za one koji ne znaju ili se ne sjećaju: 30. svibnja je „stari" Dan državnosti.
Najdirljiviji, snažan trenutak kao primjer živog odnosa ljudi s Gospodinom, predstavlja mi prizor vjernika u redu za ispovijed, pogotovo u tjednu, ili nedjeljom, izvan jakog vremena u crkvenoj godini.
Ima imena koja radosno i zanosno s lakoćom izričemo, koja nam milo prelaze preko usana.
Žene su se izborile za svoje PRAVO ali su izgubile DOSTOJANSTVO – pristajući nositi odjeću koja se protivi čednosti..
Tolerancija? Ne, hvala! Biram... Ljubav!
U petak smo djeca i mi volonterke išle na popodnevni križni put u obližnju crkvu svetog Jude.
U čemu je čovjekova sreća, filozofsko-teološki pogled.
Koliko puta smo u životu izrekli: ja mu vjerujem ili ja mu ne vjerujem. Što smo time htjeli izreći?
Bogorodici Mariji pripada početak i kraj.
Već nekoliko mjeseci u obližnjem kafeu često razgovaram s mladima, a tema naših razgovora, uz kraći espreso i borovnicu, je najčešće sport.
“Ja bih bio ništarija kada ne bih osjetio bilo hrvatskog naroda!” bl. Alojzije Stepinac
Mlad čovjek često upada u svojevrsnu crnu rupu diskriminirajućih agensa socijalizacije stvarajući stereotipe i stavove prema drugima bez ikakvog kontakta i želje za boljim upoznavanjem tog drugog čovjeka.
Danas hodaju živi mrtvaci oko nas jer su im savjesti mrtve. Jer žive od ljubavi iz koristi, a ne od ljubavi koja se, kako kaže Ivan Pavao II., temelji na nekoj vrijednosti.
Petak navečer. Sjedim za stolom i upalim televiziju. RTL.