Sadržaj s oznakom: Kolumne

Bez molitve i posta čovjek uopće ne može postati svjestan zla koje je u njemu i koje se očituje u njegovim zlim djelima.

Često razmišljam o tome kako je biti Bog. Znam da Mu je super zanimljivo promatrati nas ovakve smotane, smušene, pogubljene.

Prvi spoj je susret dvaju pogleda, dviju duša i pri tome se uvijek događaju prve spoznaje jako važne za svakoga od njih.

Mnogi su novinari pokušavali doći do izjave patra Ike Mandurića nakon što je televizija satima prenosila njegovo hrabro stajanje na vratima crkve svetog Marka na Markovu trgu tijekom dramatičnih braniteljskih prosvjeda.

Ne želim sada ulaziti u kvalitetu Babićeva trenerskog opusa, već progovoriti o pravu svakog pojedinca na javno izražavanje vlastita svjetonazora.

Željko Babić, bivši izbornik hrvatske rukometne reprezentacije, za svog je mandata malo pričao, a puno rekao.

Danas se malo kojim vjerskim pitanjem i odgovorom toliko barata kao s ovim. Maše se na sve strane kako je Hrvatska 90% katolička, a Hrvati katolici. Pa po čemu smo mi to katolici?

Nadbiskup Erio Castelluci ima odgovor za one koji misle da Đavao ne postoji: “Oni nisu u pravu!

Svi je mi nekako putem izgubimo. Volimo misliti da se razvijamo, učimo, rastemo u novim saznanjima i spoznajama… i sve je to istina, i treba tako biti, no istovremeno na tom našem životnom putu pomalo, korak po korak, gubimo onu dječju nevinost, nepatvorenost i čistoću srca. Nisam ni razmišljala o tome dok me nije posramila vjera moje djece.

Kako se ponašamo? Ljudska riječ je snažna. Ona čovjeka nekada ohrabri, uljepša mu dan i život, a ponekad ga duboko rani, jače nego fizička bol.

Novac je neophodan dio života. Bez njega ne bismo mogli zadovoljiti nužne potrebe za život, a ni priuštiti razne užitke. Ali neke se stvari novcem ne mogu kupiti.

Mnogi nisu ni svjesni u kakvu opasnost upadaju i sebi stvaraju neprilike svi oni koji čitaju okultnu literaturu i horoskope ili odlaze raznim iscjeljiteljima, bioenergetičarima, reiki majstorima.

Harfa moje duše, pokušava dohvatiti Marijin pogled, Marijin zagrljaj...

Jasno nam je da je Bog uvijek spreman čuti našu molitvu.

Jedan je svećenik ispričao zanimljivu priču: bio je pozvan u kuću jedne umiruće starice da se pomoli za nju.

Kada šećem gradom i promatram tu božićnu idilu svjetlucanja, razmišljam: gdje je Isus u svemu tome?