Svaki čovjek je grešnik. Tako uči kršćanska antropologija. Svaki čovjek koji želi zaživjeti pomirenje sa sobom samim, bližnjima i Bogom nužno mora priznati stvarnost grijeha u svom vlastitom životu.
Učenici su jednom prilikom zamolili Isusa da im „umnoži vjeru“. Gledajući Njegova djela i slušajući Njegove zahtjevne riječi doživjeli su koliko je njihova vjera krhka.
Čovjek ostane zapanjen promatrajući zvjezdano nebo, a pogotovo slike svemira dobivene uz pomoć najnovijih teleskopa.
Boravak tijela sv. Leopolda u Hrvatskoj svela bih pod dojam – bilo je to slavlje i demonstracija života!
Treba li slaviti Svete mise za Tita i Pavelića? O tome piše fra Mario Knezović.
Misionar milosrđa dr. fra Ante Vučković, u sklopu priprave za proslavu petsto godina od ukazanja Gospe od Zečeva u Ninu, predvodio je misno slavlje na Nedjelju Dobrog Pastira, 17. travnja, u župnoj crkvi Sv. Anselma u Ninu u zajedništvu s ninskim župnikom Božom Barišićem.
Poslušavši predavanje omiljenog svećenika fra Sretana Ćurćića, na temu: "Prihvatiti dobre i loše strane sebe", potaknulo me je pisati o vrlinama i manama, te posebno patnji!
Ovaj članak je bezveze. Ma cijeli život je bezvezan. Ma zapravo sve je tako bezvezno, tako dosadno, apstraktno, besmisleno i puno bespotrebne patnje.
Odličan osvrt R.B na nedavnu izjavu Marijane Petir" Što je u ovoj rečenici problematično? "Eksplozije u Bruxellesu pred Uskrs pokazatelj su da nekima nije ništa sveto! Neće nas zaplašiti jer naš Bog je pobijedio smrt". Romanov osvrt pročitajte u nastavku:
Ova situacija nam zorno svjedoči svu kaljužu hrvatskog društva.
Ovih dana u Rimu, osobno ili preko medija, svjedočimo povijesnom događaju hodočašća tijela svetih Leopolda Bogdana Mandića i Pija iz Pietrelcine.
Sportaš koji je ujedno pravi čovjek, vjernik i kršćanin uzdat će su u Boga i u pobjedama i u porazima.
Vidiš li kako gase se lampice i iglice bora ostaju rasute po podu?
U životu se susrećemo sa mnogim odlukama, novim situacijama i trenutcima kada nam se puno toga čini beznadno, padamo u očaj, čini nam se kako se sami ne možemo nositi s brojnim životnim problemima i važnim odlukama…
Kolika je ljepota i razigranost u svjetlima lampica okićenih kuća, drveća i jelki, dok u noći probijaju tamu i označavaju iščekivanje Božića i novih 365 dana nadolazeće godine, tolika je i tuga kad ovo iščekivanje prođe i ovi ukrasi postanu beživotne žice u sivilu svakodnevice. Svake me godine iznova pogodi ova očiglednost prolaznosti. Kao da sve splasne, toplina ishlapi, susreti se izgube i svatko nastavlja svoj usamljeni hod u ritmu svagdašnjih obaveza.