Sadržaj s oznakom: Kolumne

Nekada davno Isus odluči stvoriti ovaj svijet ,ostavi nama zadatak da taj isti svijet oblikujemo i jednako tako duhom rastemo u njemu, po Njegovim zakonima,Njemu na slavu, ali , ono najslabije ljudsko presudi,srce upre pogled u prolazno i zemaljsko ,zadrži se na površnom sve do konca svojega života.

Podigla se velika olujna medijska bura oko Međugorja nakon Papine propovjedi u kojoj je očito aludirao na vidioce i njihovu navodnu nevjerodostojnost.

Zašto papa Franjo nije najavio svoj dolazak u Hercegovinu, u Mostar ili u Međugorje?

Oluje naviru na brod katoličanstva i modernizam pokušava nametnuti svoj stav o vjeri i Papi o kojem se izvlače riječi iz konteksta.

„Stavimo svoju hvalu u ruke Djevice Marije.

Ah, opet te vrućine! A ljeto još nije počelo! Svaki dan čujem tu rečenicu i sjetim se samo one zime i grijanja uz peć, a u glavi zamišljam kako ću ići na more.

Ima li išta snažnije od nemoćne ljubavi našega Boga, od Ljubavi koja se krije u istini, ljepoti, dobroti?

Mrzim laž. Ne onu laž koja odgovara na bezvezna pitanja koja ni ne traže neki ozbiljan odgovor.

Mario Vasilj Totin, glavni urednik mjesečnika za vjerska, crkvena i svjetovna pitanja „Glasnika mira" iz Međugorja, zamolio me prije nekih mjesec dana da za svibanjski broj tog zanimljivog magazina napišem esej o Papinu skorašnjem posjetu Sarajevu, odnosno Bosni i Hercegovini.

Grrrrrrr, sve naopako, ništa ne ide kako treba, svi okrenuli leđa…

Mjesec je svibanj. Sva priroda buja, cvjeta i oblači svoje novo svečano ruho.

Kroz protekle dane Isus nam žarko preporučuje po Evanđelju da ostanemo u ljubavi Njegovoj i da ćemo samo tako biti svi jedno.

Gdje je danas savjest ako se ljudi ne kaju zbog zla koje čine, nego ga prikazuju kao dobro jer u zlo vjeruju da je dobro i istinito, toliko su opijeni, ludi, mahniti. Smiju se i rugaju dobru, a opravdavaju zlo.

Puno je pisano o stereotipima prema Hercegovcima i kraju iz kojeg dolaze, a nerijetko je naša Hercegovina predstavljena kao nazadna i konzervativna sredina prepuna nepismenih 'kamenjara' koji, eto imaju dobrog 'rođu' koji ih progura da uspiju nešto napraviti u svom životu.

Dugo mi je trebalo za ovu kolumnu. Vodila sam veliku borbu između onoga što se sastavljalo u mojoj glavi i nemoći ruke da to isto stavi na papir. Promišljanja kolumne upravo su trebala biti na sličnu temu: nespojivost zemaljske i duhovne stvarnosti. Iz toga proizlazi koliko je važno upoznati i spoznati snagu Duha i duhovnih zakona jer se oni najčešće potpuno suprotstavljaju zemaljskim zakonima i zemaljskoj logici.

Jeste li sretni? Priznajte sami sebi. Jeste li, ono, zapravo – zadovoljni, ispunjeni, radosni, SRETNI?