Eto. Nekako me hoće u zadnje vrijeme. Nakon što sam progovorio javno o maturama, o Premijeru, suludim predstavama, braniteljima, siromašnim herojima i kukavnim elitama, eto mi novog vrućeg krumpira, unatoč popriličnim temperaturama.
Nekada davno Isus odluči stvoriti ovaj svijet ,ostavi nama zadatak da taj isti svijet oblikujemo i jednako tako duhom rastemo u njemu, po Njegovim zakonima,Njemu na slavu, ali , ono najslabije ljudsko presudi,srce upre pogled u prolazno i zemaljsko ,zadrži se na površnom sve do konca svojega života.
Podigla se velika olujna medijska bura oko Međugorja nakon Papine propovjedi u kojoj je očito aludirao na vidioce i njihovu navodnu nevjerodostojnost.
Zašto papa Franjo nije najavio svoj dolazak u Hercegovinu, u Mostar ili u Međugorje?
Oluje naviru na brod katoličanstva i modernizam pokušava nametnuti svoj stav o vjeri i Papi o kojem se izvlače riječi iz konteksta.
Ah, opet te vrućine! A ljeto još nije počelo! Svaki dan čujem tu rečenicu i sjetim se samo one zime i grijanja uz peć, a u glavi zamišljam kako ću ići na more.
Ima li išta snažnije od nemoćne ljubavi našega Boga, od Ljubavi koja se krije u istini, ljepoti, dobroti?
Mario Vasilj Totin, glavni urednik mjesečnika za vjerska, crkvena i svjetovna pitanja „Glasnika mira" iz Međugorja, zamolio me prije nekih mjesec dana da za svibanjski broj tog zanimljivog magazina napišem esej o Papinu skorašnjem posjetu Sarajevu, odnosno Bosni i Hercegovini.
Grrrrrrr, sve naopako, ništa ne ide kako treba, svi okrenuli leđa…
Mjesec je svibanj. Sva priroda buja, cvjeta i oblači svoje novo svečano ruho.
Kroz protekle dane Isus nam žarko preporučuje po Evanđelju da ostanemo u ljubavi Njegovoj i da ćemo samo tako biti svi jedno.
Gdje je danas savjest ako se ljudi ne kaju zbog zla koje čine, nego ga prikazuju kao dobro jer u zlo vjeruju da je dobro i istinito, toliko su opijeni, ludi, mahniti. Smiju se i rugaju dobru, a opravdavaju zlo.
Puno je pisano o stereotipima prema Hercegovcima i kraju iz kojeg dolaze, a nerijetko je naša Hercegovina predstavljena kao nazadna i konzervativna sredina prepuna nepismenih 'kamenjara' koji, eto imaju dobrog 'rođu' koji ih progura da uspiju nešto napraviti u svom životu.