Sadržaj s oznakom: vlč Zlatko Sudac

„Kad si svojoj materi rekao da je voliš?!

Nije Isusu bilo teško podnijeti bičevanje.

Zasićenost koja danas vlada kod ljudi postaje sastavnim dijelom života.

Naša Raspeta i Uskrsla Ljubav želi da budemo ljudi kriterija, da znamo prosuditi osobe, situacije, okruženja i događaje s nadnaravnim duhom i praktičnim smislom za život.

Svi smo mi sinovi i kćeri svoje epohe koja živi stanovitu profanizaciju Radosti u našoj civilizaciji.

Ljubiti do bola, nemoguće vjerovati, dati sebe do kraja za druge, za ideale, za Život i Istinu, zapravo umrijeti sebi – stav je razumna i odgovorna čovjeka.

Biti mlad znači biti otvoren, misliti mladenački, učiti do zadnjeg daha Života, upijati Život i nadasve - ništa ne definirati.

Svi mi imamo svoje križeve i svoje životne probleme.

„Žrtvuje li život svoj za naknadnicu,vidjet će potomstvo,
produžiti sebi dane,
i Gospodnja će se volja po njemu ispuniti.

Kada sam bio dječak, nisam vjerovao u Boga.

„I dok bijaše s njima za stolom, uze kruh, zahvali, razlomi kruh i dade im." Tako jednostavno, tako obično, tako jasno – pa ipak: toliko posve drukčije!

Na Kristov povijesni „promašaj" Evanđelje odgovara Uskrsnućem. „Nije li trebalo da Krist trpi...

Gospodine moj i Bože moj. Ti si došao da ozdravljaš ranjena i tjeskobna srca. Da ozdravljaš bolesne i nemoćne, da utjehu daješ malenima i krov nad glavom nezaštićenima. Ti koji nisi imao gdje glavu nasloniti, dopusti nama da se naslonimo na tvoje grudi.

Velika je izdaja biti vjeran prošlosti na račun budućnosti. Jer, budućnost počinje danas.

Ljubiti i biti ljubljen je ispunjenje života po Duhu Svetom.

„Pjevajmo, braćo, Aleluja ne da svoj odmor veselim učinimo, već da naš rad postane radostan.