Govoreći o ispovijedima u Međugorju, prisjetio se Cvjetnice 2001. godine, kada je, kako je rekao, broj hodočasnika bio iznimno velik. Svećenici su satima ispovijedali, a gužva se nije smanjivala.
"To je bilo za Cvjetnicu. Za Cvjetnicu bude najviše ispovijedanja, Hrvati dođu iz cijele Hrvatske i naši odavde. Cijeli smo dan bili u ispovjedaonicama, po nas desetorica", ispričao je fra Danko.
Prisjetio se kako je oko devet sati navečer, nakon dugog ispovijedanja u starim i uskim ispovjedaonicama, izišao nakratko kako bi se protegnuo. No, umjesto da se red smanjio, činilo mu se, kaže, kao da hodočasnici i dalje pristižu.
Tada je, nastavio je, odlučio napraviti kratku "psihološku pauzu" tako što će nakon ispovijedi pitati ljude odakle dolaze. U ispovjedaonicu je ušao muškarac od oko 40 godina. Nakon ispovijedi, zamolio ga je može li ispričati kratko svjedočanstvo.
"Kaže: ‘Velečasni, vidim da je velika gužva, bih li mogao reći samo jedno kratko svjedočanstvo.’ Meni je to dobro došlo, da dvije minute malo odahnem", prisjetio se fra Danko.
Muškarac mu je tada ispričao kako je u Međugorje ranije došao sa suprugom koja je, prema njegovim riječima, bolovala od karcinoma u uznapredovaloj fazi. Fra Danko je kazao kako se više ne sjeća o kojoj je vrsti karcinoma bila riječ, ali pamti da je stanje bilo teško.
"Ovdje smo došli ja i moja žena. Ona je imala karcinom, zaboravio sam čega, ali teško, već je bila uznapredovala faza. Nismo mogli imati djece i došli smo u Međugorje tražiti pomoć od Boga i od Gospe", prenio je fra Danko riječi muškarca.
Bračni par je, prema njegovu svjedočanstvu, vidio kako hodočasnici idu na Brdo ukazanja i Križevac, pa su se i sami odlučili popeti na Križevac.
"Moja žena je išla ispred mene, bila je malo pognuta, plakala je. Ja sam išao iza nje i isto molio. Ona je molila razmišljajući već o sprovodu, jer situacija je bila teška", ispričao je fra Danko.
Prema svjedočanstvu koje mu je muškarac ispričao u ispovjedaonici, ključan trenutak dogodio se kod 12. postaje križnog puta.
"Kad smo došli do 12. postaje, ona se uspravila kod drveta i proderala iz svega glasa: ‘Ja sam zdrava, ja ću ti roditi djecu.’ Ja joj kažem: ‘Dobro, dobro, samo da završimo križni put, pa ćemo vidjeti.’"
Nakon nekoliko dana provedenih u Međugorju, bračni par se vratio u Zagreb, gdje su ženu čekale nove pretrage i analize. Prema svjedočanstvu koje je muškarac prenio fra Danku, liječnik je nakon pregleda nalaza bio iznenađen.
"Kad je doktor pogledao nalaze, rekao je: ‘Što ste radili?’ Oni su odgovorili: ‘Nismo ništa radili, bili smo samo u Međugorju.’ A on im je rekao da bolesti više nema, da nema karcinoma", ispričao je fra Danko.
Muškarac je, kako je dalje naveo, u Međugorje ponovno došao deset godina poslije, ovoga puta zahvaliti Bogu i Gospi.
"Došao sam ovdje nakon deset godina u Međugorje, za hvalu Bogu i Gospi. Ali nisam došao sam. Sa mnom su moja žena i dvoje djece", prenio je fra Danko završetak njegova svjedočanstva.
Fra Danko Perutina zaključio je kako mu je taj događaj ostao posebno snažno u sjećanju.
"To mi je jedno svjedočanstvo, ono, jako", rekao je.
