Ne znam odakle da započnem. Radovali smo se ovom susretu sa tolikim dragim, poznatim i novim prijateljima i za to smo molili, postili i pripremali se za uspješno i plodonosno hodočašće. Bogu hvala i dragoj Gospi na dobro pripremljenom i organiziranom hodočašću koji je uistinu proteklo jako dobro.
Sve vrijeme je bilo tako ispunjeno zajedništvom, slavljem, pjesmom, ljubavlju, radošću. Toliko zagrljaja, poljubaca, toliko lijepih riječi, koje naši dragi prijatelji tako rado izgovaraju (npr. volim te, što si mi lijepa, ti si moj prijatelj, prijateljica, vriskovi radosti pri ponovnom susretu), to se ne može platiti nikakvim blagom ni novcem. Vrhunac svega su Svete mise na vanjskom oltaru, prekrasne propovjedi i poticajne riječi svećenika, klanjanje pred Presvetim, Križevac, Podbrdo i sve lijepo što nam naše drago Međugorje nudi.
Poštovani i sada mogu već sigurno reći i dragi "prijatelju" fra Marinko, od srca Vam zahvaljujem u ime roditelja i njihove djece, prijatelja i svoje osobno ime za Vašu prisutnost među nama. Naši maleni i njihovi roditelji se tako često osjećaju potisnuti i u društvu, a na žalost i u Crkvi. Ovdje smo ispunili svoja srca vašim poticajnim propovijedima. Radosni smo za svaki Vaš upućeni pozdrav i stisak ruke, vaš pogled, osmjeh i lijepu riječ. HVALA VAM.
Vaša prisutnost među nama je potvrda da smo Vam važni. To su mnogi zaključili i osjetili. Vidjeli su da ste "duša" ovog svetišta. Niste sigurno svjesni koliku ste im radost učinili. Dopustili ste da se ovih dana na poseban način širi i zrači ljubav koja može izaći samo iz njihovih otvorenih i čistih srca. Dopustili ste im da ovih dana budu "važni“ i da pronađu svoje mjesto u "srcu Crkve-zajednice". Možete biti radosni jer ste stekli brojne male prijatelje, koji će sada i uvijek za vas moliti i uvijek Vas voljeti.
Sestra Rastislava me jednom prilikom, prije 5 godina, nazvala i rekla, "Hajdemo moliti da pokrenemo hodočašće za osobe s invaliditetom". Tako smo molili, molili i ne bi dugo javlja sestra: "Hej, znaš što je novo, organizirano je 1. hodočašće za osobe s invaliditetom, u rujnu 2012.“ Vjerujem da je ovo hodočašće ODGOVOR na naše molitve i vapaj roditelja koji se tako često osjećaju napuštenima i zaboravljenima, od svih, pa vrlo često i od vlastitih obitelji.
Molim Vas recite nekom zgodom na župskoj misi ili prijemu na koji pozivate sve te drage i dobre ljude naše domaćine: "toliko smo dobili, ali vjerujem da su i oni napunili svoja srca našom ljubavlju i zahvalnošću: HVALA, HVALA OD SRCA, HVALA U IME SVIH NAS HODOČASNIKA!
Samo da ste mogli proviriti u autobus, prilikom našeg povratka. Kako su roditelji bili raspjevani, opušteni, našli su kod naše Drage Gospe "ventil" i izbacili svu tugu, jad i tjeskobu, vraćali su se opušteni rasterećeni, puni ljubavi, milosti i mira, a za to ste dragi naši prijatelji svi vi zaslužni i opet HVALA.
Kao što smo i mi volonteri, družeći se sa našom braćom i sestrama s intelektualnim poteškoćama, otkrili jedan novi svijet u kojem nema natjecanja, ono tko će više, bolje , uspješnije, otkrili svijet različit od svijeta u kojem vlada kult jakih i moćnih, koji gaze sve što je maleno, neznatno, vjerujem da ste tako i svi vi kroz ove dane hodočašća otkrili jedan novi svijet u kojem vlada LJUBAV I PRIJATELJSTVO.
