Marin je ispričao kako je duhovni život oblikovao njegove sportske i osobne odluke te podsjetio da je odrastao u Međugorju, među ministrantima, u crkvenom zboru i zajednici koja ga je, kaže, naučila skromnosti i ustrajnosti. „Vjera me nosi od djetinjstva i u najtežim trenucima bila mi je oslonac“, rekao je, naglasivši da se i danas najradije vraća u domovinu.
Kristina je govorila o izazovima bračnog života uz sportaša koji veći dio godine provodi na turnirima. Istaknula je da njihov odnos počiva na povjerenju i međusobnoj podršci, čak i kada roditeljske i svakodnevne obaveze pretežito padaju na nju. „Ne gledam to kao teret, nego kao zahvalnost da mogu nositi svoj dio puta“, rekla je.
Posebno su se osvrnuli na 2014. godinu, kada je Marin nakon teške i za njega nepravedne doping afere osvojio US Open, što je Kristina opisala kao trijumf koji je stigao nakon najtežeg razdoblja njihove karijere. Marin je pritom naglasio da slava nikada ne smije zasjeniti odnos prema ljudima: „Sport te brzo prizemlji ako pomisliš da si iznad drugih.“
Veliki dio susreta posvećen je njihovoj humanitarnoj zakladi koja stipendira mlade glazbenike i sportaše te ulaže u sportske terene. Poticaj za filantropski rad Marin je pronašao još kao stipendist Fonda fra Slavka Barbarića u Međugorju, iskustva koje i danas smatra presudnim.
Mladima koji sanjaju profesionalni sport poručio je da ih čeka put pun odricanja, ali da „talent postoji u svima – važno je ostati vjeran radu i ispravnim vrijednostima“. Supružnici su na kraju istaknuli da im je najveći dar „zdravlje, obitelj i svaki novi dan“.
