Njegova priča nije uopće jednostavna jer je 2011. godine imao prometnu nesreću zbog koje je postao invalidom. Prije toga je ostao bez svega jer je imao kredit u švicarskim francima. S amputiranim stopalom, u dugovima i petim djetetom na putu, nije znao što i kako učiniti. Shvatio je kako ne drži više on konce u rukama nego Bog. To je bilo njegovo novo rođenje.
Već šest mjeseci nakon nesreće, za Veliku je Gospu hodočastio u Rijeku s „friškom protezom“ jer je osjetio nadnaravnu snagu koju je dobivao od Gospodina. Odlučio je i nastaviti raditi jer mu je, kako objašnjava, bila „zdrava duša“. Nije se bojao ničega jer je znao da Bog sve vodi i da se brine za njega. „Ukoliko smo Božji, tad smo najjači.“ Muškarac je stvoren da služi obitelji.
Postao je, između ostalog, svjestan kako bez Boga ne može učiniti ništa i kako ne može biti dobar suprug i otac bez Božjeg vodstva. Na jednom hodočašću u Mariju Bistricu predao je svoju djecu Bogu Ocu rekavši Mu: „Oče nebeski, Bože, Ti budi otac mojoj djeci onda kada ja to ne znam, kad ja to ne mogu.“
Veliku važnost u njegovoj obitelji, nakon njegove životne nesreće i obraćenja, igra obiteljska molitva. „To bih htio da zaživi u svakoj obitelji“, naglašava Krznarić, navodeći mnoge milosti koje je njegova obitelj zadobila moleći krunicu svaki dan.
Poslušajte svjedočanstvo Zlatka Krznarića, koji je kroz brojne kušnje, u trenutcima potpuna očaja i beznađa, upoznao važnost pouzdanja u Božju providnost.
