Nakon svete mise sa siromasima u bazilici svetoga Petra, te u mislima sa svim siromasima i potrebitima diljem svijeta, na današnji Svjetski dan posvećen njima, papa Franjo se s prozora radne sobe u Apostolskoj palači, pred više od 20.000 hodočasnika okupljenih na Trgu svetoga Petra, osvrnuo na parabolu o talentima iz koje – kako je rekao – proizlaze dva načina pristupa Bogu: jedan je sa strahom koji paralizira naše djelovanje i naše poslanje te nas zarobljava, a drugi je s pouzdanjem koje nas čini odvažnima, pobjedničkima, aktivnima i kreativnima u dobru.
Iskrivljena slika Boga
Tko zakopa dobiveni talent, skrivajući taj novčić pod zemlju, ne vjeruje ni gospodaru ni sebi; ima daleku i krivu sliku o Bogu:
On ne vidi poštovanje i povjerenje koje gospodar ima prema njemu, nego vidi samo postupke gospodara koji traži više nego što daje, poput suca. To je njegova slika Boga: ne uspijeva vjerovati u njegovu dobrotu. Zato se blokira i ne da se uključiti u poslanje koje mu je dano.
Djelovati slobodno i s pouzdanjem
Naprotiv, drugi sluge kojima gospodar povjerava svoja dobra, pouzdaju se, uspijevaju uložiti i čak udvostručiti dobivene talente, prihvaćajući rizik.
Isprva ne znaju hoće li sve proći dobro: proučavaju, gledaju koje im se mogućnosti nude i razborito traže najbolje; prihvaćaju rizik ulaganja. Tako imaju hrabrosti djelovati slobodno, kreativno, stječući novo bogatstvo.
Strah i pouzdanje, raskrižje je koje se – kako je rekao papa Franjo – svaki put otvara pred nama; no kršćaninov je izbor jednostavan: pouzdati se u Oca koji uvijek ljubi svoju djecu.
Zapamtimo: strah koči, pouzdanje oslobađa. To vrijedi i u odgoju djece. Upitajmo se: vjerujem li da je Bog Otac i da mi povjerava darove zato što ima u mene povjerenja? I vjerujem li ja u njega do te mjere da sam spreman sve staviti na kocku, ne obeshrabrujući se, čak i kad rezultati nisu ni sigurni ni samorazumljivi? Znam li svaki dan u molitvi reći: „Gospodine, uzdam se u tebe, daj mi snage da idem naprijed; vjerujem u tebe, u sve ono što si mi dao; reci mi kako to unaprijediti“.
Neka nam Crkva pomogne njegovati međusobno povjerenje i poštovanje
Papin je poticaj stoga da čak i kad smo suočeni s neizvjesnim i nepredvidivim rezultatima, s teškim situacijama u životu, ne dopustimo da nas neizvjesnost paralizira. Na kraju nagovora Sveti je Otac potaknuo vjernike da se upitaju:
Kao Crkva: njegujemo li u našim sredinama ozračje povjerenja i uzajamnoga poštovanja, koje nam pomaže da zajedno idemo naprijed, koje oslobađa ljude zakočenosti i potiče kreativnost ljubavi u svima? Razmislimo o tome… Neka nam Djevica Marija pomogne pobijediti strah; nikada se ne trebamo bojati Boga! Strahopoštovanje da, ali strah ne.
Apel za Bliski istok, Ukrajinu i Mjanmar
Nakon marijanske molitve Papa je ponovno digao glas zbog brojnih sukoba koji su u tijeku u svijetu. Posebno je molio i uputio apele za Bliski istok, Ukrajinu i Mjanmar ističući da je mir moguć. Spomenuo se i žrtava u prometu, a uz sedmi Svjetski dan siromaha spomenuo je i Svjetski dan ribarstva koji će se obilježiti 21. studenog. Podsjetio je također i na beatifikaciju, održanu jučer u katedrali u Sevilli, dijecezanskoga svećenika Manuela Gonzáleza-Serna Rodrígueza i skupine svećenika i vjernika laika koji su ubijeni u mržnji prema vjeri 1936. godine, tijekom španjolskog građanskog rata.
