Osjećamo li da nam je Gospodin oprostio i svjedočimo li njegovu ljubav praštajući onomu koji nas je povrijedio? Praštajući, oko sebe sijemo taj inače nemogući „novi život“
Oprost primljen od Boga, a koji mi trebamo dati bližnjemu, i to ne kao neko neobavezno dobro djelo, nego kao temeljno ponašanje da bismo se mogli zvati kršćanima. To je bila glavna misao današnjega nedjeljnog nagovora pape Franje.
Do sedamdeset puta sedam
Sveti se Otac osvrnuo na odlomak iz Evanđelja po Mateju koji opisuje dijalog između Petra i Isusa, kada učenik pita Učitelja koliko puta treba oprostiti svom bratu te kaže: Do sedam puta? Papa je istaknuo Petrovu velikodušnost, ali odgovor koji dobiva ide mnogo dalje: „Ne kažem ti do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam“, kaže mu Isus.
Odnosno, kaže mu da kad se oprašta ne kalkulira se, da je dobro oprostiti sve i uvijek! Upravo kao što Bog čini s nama, i kao što su pozvani činiti oni koji dijele Božji oprost: valja uvijek oprostiti. To stalno govorim svećenicima i ispovjednicima: uvijek opraštajte kao što Bog oprašta.
Bog prašta preko svake mjere
Papa je potom sažeo prispodobu koju je ispričao Isus, a u kojoj se samilost kralja, kojemu sluga mora vratiti golemu svotu, suprotstavlja ponašanju tog istog sluge prema sebi jednakom koji prema njemu ima mnogo manji dug. Kralj oprašta taj iznos prvom sluzi, dok on svojega druga daje baciti u tamnicu. Nemojmo zaboraviti kakav je Božji način. Bog je blizak, suosjećajan i nježan, to je Božji način postojanja – dodao je Papa te istaknuo:
Isusova je poruka jasna: Bog oprašta na neizmjeran način, preko svake mjere. On je takav, djeluje iz ljubavi i besplatnosti. Boga se ne može kupiti, Bog je besplatan, sve je besplatnost. Ne možemo mu se odužiti, ali kada opraštamo bratu ili sestri, oponašamo ga. Opraštanje stoga nije dobro djelo koje se može učiniti ili ne učiniti: ono je temeljni uvjet za one koji su kršćani.
Oprost – izvor nade i mira
Napomenuvši da opraštanje karakterizira kršćanina jer je svatko od nas onaj ili ona kojemu, odnosno kojoj je oprošteno, rimski je biskup istaknuo da je Božje milosrđe beskrajno i nedostižno, ali opraštajući jedni drugima možemo svjedočiti njegovu ljubav i širiti ju oko sebe:
Bez opraštanja, naime, nema nade; bez oprosta nema mira. Oprost je kisik koji pročišćava zrak zagađen mržnjom, on je protuotrov koji liječi otrove ogorčenosti, on je način da se ublaži ljutnja i izliječe mnoge bolesti srca koje onečišćuju društvo.
Oprost i nama čini dobro
Na kraju je papa Franjo potaknuo vjernike da si postave nekoliko pitanja. Vjerujem li da sam od Boga primio dar neizmjernog oprosta? Osjećam li radost spoznaje da je On uvijek spreman oprostiti mi kada padnem, čak i kada drugi to ne čine, pa i kada ni sam sebi ne mogu oprostiti? Vjerujem li da On oprašta? Znam li oprostiti onima koji su me povrijedili? Potom je u vezi s tim predložio "malu vježbu":
Pokušajmo sada svatko od nas misliti na osobu koja nas je povrijedila, neka svatko misli na jednu osobu, i molimo Gospodina za snagu da joj oprostimo. I oprostimo toj osobi iz ljubavi prema Gospodinu: braćo i sestre, to će biti dobro za nas, vratit će mir u naše srce.
