Fra Velimir je svećenik franjevačke provincije Bosne Srebrene, a istoga dana proslavljen je i patron njegove rodne župe, u kojoj je upriličena proslava obljetnice. Uz slavljenika, svetoj misi nazočili su još župnik u Žeravcu fra Mirko Filipović i brojni drugi svećenici Bosanske Posavine, posebno iz samostanskoga područja Plehan i Derventskoga dekanata, na čelu s gvardijanom fra Antom Tomasom i dekanom fra Ivanom Marićem. Homiliju je ovom prigodom održao fra Damir Pavić, tajnik franjevačke provincije Bosne Srebrene.
Među vjerničkim pukom našli su se i predstavnici društvenih i političkih vlasti BiH i Hrvatske. Misno slavlje pjesmom su animirali članovi tamburaškoga sastava koji djeluje pri župi sv. Mihovila u Varešu, pod ravnanjem Igora Hingera. Darove su pod misom prinijeli mladi članovi Zavičajnoga kluba Žeravac i članovi Hrvatskoga kulturno-umjetničkoga društva Tamburica iz Koraća.
Nakon svete mise slavlje je nastavljeno uz zajednički ručak pod šatorom, za sve nazočne. Podsjetimo, ove je godine izostala tradicionalna Međunarodna smotra folklora u Žeravcu. No nazočne su pjesmom i plesom nagradili članovi ZK Žeravac i HKUD-a Tamburica iz Koraća. Pjesme na tamburicama izvodili su pak tamburaši iz Vareša. Ovomu slavlju prethodila je trodnevnica u čast sv. Franje. Osim toga, na uočnicu je istrčan i maraton od Slavonskoga Broda do Žeravca.
Fra Velimir Zirdum rođen je 2. ožujka 1935. u Žeravcu kao treće od jedanaestero djece oca Blaža i majke Anice rođene Lovrić. Na krštenju je dobio ime Ivko. Osnovnu školu završio je u Žeravcu. Kratko je u Derventi pohađao gimnaziju, a potom u Visokom upisao i završio Franjevačku klasičnu gimnaziju. U novicijat je stupio 1953. i uzeo ime Velimir. Studij teologije upisao je 1956. u Sarajevu. Godine 1960. pozvan je u vojsku, ali zbog slabosti srca oslobođen je od vojne službe te je iste godine 3. srpnja zaređen za svećenika u katedrali Srca Isusova u Sarajevu. Zaredio ga je tadašnji nadbiskup vrhbosanski dr. Marko Alaupović. Mladu misu slavio je 7. kolovoza 1960. u Žeravcu pred starom crkvom na latinskom jeziku, jer je to bilo prije Drugoga Vatikanskog sabora kada je uvedeno slavljenje mise na narodnom jeziku.
Njegova dva strica bili su svećenici; vlč. Jure Zirdum dugogodišnji župnik u Vidovicama i Bosanskom Šamcu i fra Vjekoslav (Petar) Zirdum dugogodišnji gvardijan plehanskog samostana i provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene, a jedno vrijeme i župnik u Žeravcu. Fra Velimirova sestra Ana, sada pokojna, bila je redovnica Milosrdnih sestara u Đakovo pod imenom Veljka i ondje više godina obavljala službu provincijalke. Njegov, sada pokojni, mlađi brat Josip bio je također franjevac s imenom fra Andrija. Bio je doktor znanosti i profesor povijesti na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu. Zadnje je godine bio na službi na Plehanu, za vrijeme rata u samostanu u Slavonskom Brodu, a zadnje godine svoga života u Žeravcu.
Prva fra Velimirova služba bila u Foči u kojoj je najduže služio, oko 16 godina, potom, Vareš Tuzla, Žeravac, Jajce, Gornji Vakuf, Gornja Dubica, Plehan, Foča, Koraće, Breške, Svilaj, te Žeravac do rata. U Biloj kod Livna služio je za vrijeme rata od 1992/97., potom u Foči, u Slavonskom Brodu, Sivši, Potočanima, a sada je već 14. godinu na služi župnog vikara u župi Uznesenja BDM u Koraću. Ni 85 godina života, ni narušeno zdravlje ne sprječavaju ovog hrabrog franjevca da pomaže svojim starijim i nemoćnim župljanima. Sa svojim automobilom stigne on u susjedne gradove gdje im plati režije, kupi potrebne lijekove i ostale namirnice. I u vrijeme pandemije, kada su granice bile zatvorene, snalazio se te je preko svog rođaka zaposlenog u policiji uspio iz Hrvatske dobiti lijekove za svoje župljane. U svakoj je kući on dobro došao, te svakoga dana u popodnevnim satima odlazi im na kavu.
Izvor:
Svjetlo riječi
