Na početku svog govora zahvalio im se na njihovoj službi, ne zaboravljajući da je njihova služba često obilježena patnjom ili nerazumijevanjem. Također ih je podsjetio da je svatko dragocjen u Božjim očima.
Lav XIV. naglasio je da Rimska biskupija „predsjedava u ljubavi i zajedništvu“, a istovremeno je podsjetio da je obilježena univerzalnošću, jer u nju dolaze mnogi svećenici iz različitih dijelova svijeta.
Papa je zatim podijelio želju koja mu je bliska srcu: jedinstvo i zajedništvo. Za Svetog Oca ta je karakteristika bitna, jer samo u jedinstvu „možemo donijeti plodove i ponuditi svijetu vjerodostojno svjedočanstvo“.
Upozorio je da zajedništvo često ometa „kulturna klima koja pogoduje izolaciji ili samoreferenciranju“, kao i individualne prepreke, te je stoga savjetovao „budnost“.
„Želio bih vam pomoći, hodati s vama, kako bi svaki od vas ponovno pronašao spokoj u svojoj službi; ali upravo zbog toga vas molim za poticaj svećeničkom bratstvu, koje je ukorijenjeno u čvrstom duhovnom životu, u susretu s Gospodinom i u slušanju Njegove Riječi“, istaknuo je.
Nakon što ih je pozvao da zadrže svoju predanost biskupiji na lokalnoj razini, ponovio je da je „zajednički hod uvijek jamstvo vjernosti Evanđelju; zajedno i u skladu, nastojeći obogatiti Crkvu vlastitom karizmom, ali imajući u srcu vjeru da smo jedno tijelo, kojemu je Krist Glava.“
Sveti Otac je aludirao na važnost življenja transparentnim i uzornim životom. „Molim vas srcem oca i pastira: svi se obvežimo da budemo vjerodostojni i uzorni svećenici!“, rekao je.
Stoga ih je podsjetio da su, unatoč svojoj ljudskoj prirodi, primili „izvanrednu milost“ i da im je Gospodin povjerio „dragocjeno blago čiji smo mi služitelji, sluge. A od sluge se traži vjernost“.
Suočeni s prijedlozima svijeta i grada Rima, koji bi nas mogli "udaljiti od želje za svetim životom, vodeći do silazne ravnoteže gdje se gube duboke vrijednosti svećeništva", Papa ih je potaknuo da se ponovno dopuste privući Gospodinovom pozivu te da osjete i žive "ljubav prvog trenutka".
Lav XIV. ih je također zamolio da „na izazove našeg vremena gledaju proročkim ključem“, podsjećajući ih da je Gospodin „upravo želio da budemo u ovom vremenu punom izazova koji se ponekad čine većim od naših snaga“.
„Pozvani smo prihvatiti ove izazove, tumačiti ih evanđeoski, živjeti ih kao prilike za svjedočanstvo. Ne bježimo od njih!“, dodao je. Na kraju im je ponudio svoju bliskost, naklonost i raspoloživost „da hoda s njima“, rekao je: „Povjerimo svoj svećenički život Gospodinu i molimo ga da rastemo u jedinstvu, uzornosti i proročkoj predanosti služenju u ovom našem vremenu“, zaključio je Sveti Otac.
aciprensa.com/Prijevod: medjugorje-info.com
