Snimanje se odvija u rimskim studijima Cinecittà te na povijesnim lokacijama u Italiji, a film je zamišljen kao epsko, ali i duboko kontemplativno ostvarenje koje želi prikazati ne samo povijesni događaj, nego i njegovu nadnaravnu dimenziju. Dok je Pasija snažno prikazala Kristovu muku i žrtvu, novi film želi gledatelje povesti prema svjetlu Uskrsnuća. Gibson je i ranije isticao kako ga zanima prikazati otajstvo koje nadilazi samu dramu - trenutak u kojem smrt gubi vlast, a nada postaje stvarnost. Očekivanja su velika, osobito među vjernicima koji su prvi film doživjeli kao snažno svjedočanstvo vjere na velikom platnu.
U kontekstu priprema spominje se i nadbiskup Carlo Maria Viganò, čije se ime povezuje s duhovnim i teološkim promišljanjem oko projekta. Njegova prisutnost u blizini snimanja mnogi tumače kao znak da Gibson želi film ukorijeniti u ozbiljnom crkvenom razumijevanju događaja koje prikazuje. Za redatelja koji otvoreno svjedoči svoju vjeru, povezivanje umjetnosti i teologije prirodan je nastavak njegova rada. Gibson i ovim filmom želi ponuditi više od spektakla - želi otvoriti prostor za susret s temeljnim istinama kršćanstva. U vremenu obilježenom nesigurnošću i podjelama, film o Uskrsnuću dolazi kao snažna poruka nade. Ako je Kristova muka bila film o žrtvi, Uskrsnuće Kristovo želi biti film o pobjedi - pobjedi ljubavi, istine i života. Projekt Mela Gibsona i duhovna blizina nadbiskupa Viganòa za mnoge simboliziraju pokušaj da se Krist ponovno postavi u središte javnog prostora - ne kao ideološka poruka, nego kao temeljna duhovna stvarnost koja nadahnjuje milijune diljem svijeta.
— Arcivescovo Carlo Maria Viganò (@CarloMVigano) February 17, 2026
