Bridges je smanjio razinu testosterona kako bi ispunio uvjete za natjecanje među ženama. No, žene biciklistice zaprijetile su povlačenjem iz britanskog prvenstva ako Bridges bude nastupao jer se do prije nekoliko tjedana natjecao s muškarcima, piše narod.hr.
Bridges je inače na Britanskom sveučilišnom prvenstvu prošlog mjeseca u muškoj konkurenciji osvojio zlato u bodovnoj utrci te broncu u momčadskoj. Tamo je imao gotovo 10 sekundi bolje vrijeme od onog srebrne ženske ekipe Velike Britanije na OI-ju u Tokiju.
“Prihvaćamo odluku UCI-ja oko nastupa Emily, ali potpuno razumijemo njeno razočaranje s tom odlukom. Pitanje uključenja transrodnih i nebinarnih osoba je veće od jedne utrke – to je izazov za cijeli elitni sport”, poručili su iz Britanskog biciklističkog saveza, očito podržavajući mogućnost da se biološki muškarci natječu s biološkim ženama.
Čini se kako je pokret za „jednakost” nadahnuo “transrodne sportaše” da se pridruže timovima svog odabranog roda. A to često znači da se biološki muškarci natječu protiv bioloških žena u ženskim timovima. Ali u svijetu sporta, tvrde kritičari, jednakost spolova jednostavno ne postoji. S fiziološkog gledišta, postoji nejednakost između muškaraca i žena koju je jednostavno nemoguće izbrisati.
Na primjer, kada se radi o trčanju, muškarci su u načelu brži od žena. Kako je to objašnjeno u izdanju časopisa Runner’s World iz 2015.: „Na svakoj udaljenosti do maratona, razlika između svjetskih rekorda muškaraca i žena iznosi 9 do 10 % – a kod rekreacijskih je trkača razlika slična ili čak veća.”
Atletske prednosti muškaraca
Profesor bioloških znanosti sa Sveučilišta Ohio, Chris Schwirian, rekao je za Runner’s World: „Muškarci postižu bolje rekorde na 100 do 800 metara uglavnom zato što muškarci u prosjeku imaju veću mišićnu masu, a velik su dio toga brzotrzajni (engl. fast-twitch) mišići, što im omogućuje da postižu veću snagu i brzinu i anaerobno proizvode energiju. Na svim udaljenostima većim od 800 metara glavni je uzrok razlike viši prosječni anaerobni prag muškaraca (VO2max), zato što oni u načelu imaju manje tjelesne masti, više hemoglobina i mišićne mase te veća srca i pluća nego žene.”
Muškarci u prosjeku imaju duže i veće kosti, što im daje mehaničke prednosti pred ženama, budući da imaju veću težinu, visinu i šire koštane okvire kao potporu mišićima. Njihove su kosti također gušće te imaju čvršće ligamente, što ih čini manje podložnima sportskim povredama.
Budući da ovi fizički i fiziološki čimbenici daju većini muškaraca očitu kompetitivnu prednost u sportovima, je li pošteno ili čak sigurno da se biološki muškarci – s većom mišićnom masom, srcima i plućima i većom snagom, ubrzanjem i brzinom – natječu protiv djevojaka i žena?
„Ako muškarci mogu tvrditi da su žene i ući u sport u kojem se smiju natjecati samo žene, tada je prilično izvjesno da će muškarci pobijediti,” piše Brandon Morse za časopis Federalist. „Sve pohvale, nagrade i priznanja bit će oduzeta ženama koje ih s pravom zaslužuju i dana muškarcu koji je zapravo varao tako što je stavio šminku, ubrizgao si hormone i rekao da je žena.“
